Zaborav
Nemoj me zaboraviti, htjedoh reći svojoj novoj prijateljici. Uistinu, toga me najviše strah, previše sam često imao priliku to vidjeti, kako su brzo ljudi u stanju druge zaboraviti. Nemoj me zaboraviti jer toga se bojim kao malo dijete mraka. Onog dana kad prestanem na tebe misliti, kad poruke prestanu stizati i sve lijepe misli utrnu u trenu, sjetiti ću se tebe. Molim te, nemoj me zaboraviti…
Ivo Andrić, u svom poznatom dijelu «Znakovi pored puta» kaže: «Ne smrt, zaborav rješava sve. Zaborav, i to ne samo pojmova, riječi i osoba, nego svega što postoji i živi. Zaborav tijela i zaborav vremena. Zaborav, da bi se moglo predahnuti i živjeti dalje u tijelu bez sjećanja, sa duhom bez imena. Zaborav, smrt sa pravom na nadu.»
«Znam starimo i da jednog dana dođe kraj, to smo oduvijek znali, iako smo se sporo navikavali na tu misao i teško mirili sa njom. Ali sa godinama, evo se javljaju u nama, i to već odavno prije smrti i prije samog starenja, nove misli sa kojima se čovjek ne može pomiriti i koje nas guraju u starost prije vremena i u pravu smrt prije umiranja. To je: jasno i neumoljivo saznanje da u onom što je dobro, plodno, radosno i napredno u svijetu mi sve manje i rjeđe sudjelujemo, da je sve više zanosa koje ne osjećamo i podviga u kojima nemamo udjela, da u stvari, za nas svijet vene i umire pred našim očima, a mi, još živi ali izvan života, promatramo ga nemoćni, bez riječi i pokreta.»
«S godinama počinju i u najburnijem čovječjem životu da se ustaljuju i primjećuju izvjesne pojave koje se simetrično i ravnomjerno ponavljaju. I duh koji živi imalo svjesno i voljno ne može ih ne primijetiti. Tako čovjek gleda svoj život unaprijed. Zna se što nosi listopad: sluti se ožujak i predosjećaju ljetni mjeseci. I tu ne pomaže nikakva higijena duha ni profilaksa (i na to se s godinama dolazi!), niti ima bježanja niti može biti zaborava. Najveći napori volje uzaludni su ili pomažu vrlo malo. Najoprečnija duhovna stanja: strah ili opasna radost ili plodan mir, smjenjuju se u čovjeku gotovo kalendarskom stalnošću i javljaju se neminovno, usporedo sa promjenama na zemlji…»
(C) by DivX '2005
21.02.2005. u 16:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar