Životinjsko carstvo

Danas tu jedna tvrdi da sam ja o njoj objavila štošta neistinitog... Bogme, ne objavih ja ništa osim njenih vlastitih riječi, a ako su te bile neistinite, onda ona laže. A ja vjerujem da laže jer potvrda stiže iz izvanbloških, provjerljivih i provjerenih izvora: tvrdi osoba A da je vlasnica firme u kojoj radi. Ali, bogme, kad se to ide provjeriti, vlasnik je netko drugi. A ona zaposlenica. Možda vlasniku ne smeta što se ona toliko saživjela s njegovom firmom, možda to i ohrabruje, baš me briga. Ali - laž je laž. I eto noseka! :-))

johhanna:
npr moj ljubač kad ne delam prezentira me ko svog komada (da sad ne bi bila prosta), kad delam u struci unaprijedi me u svoju suprugu gospođu profesorku koja bla, bla, bla....
28.10.2009. 15:04:03

Osoba koja je ovo napisala u radnu knjižicu kao zadnji stupanj stručne spreme ima upisano SSS (provjereno, iako ne osobno, ja to, naime, nemrem provjeravati, ali netko jest), nije udata, a nije ni zaposlena, osim na povremenim, honorarnim poslovima. Izgledi da će a) postati profesorica, b) pronaći stalni posao i c) udati se, po mojim su osobnim procjenama vrlo slabi, s obzirom na starost od 45+ godina i sklonost alkoholu, kojoj sam se osobno osvjedočila. Kao i sklonosti laganju. Iz prve ruke i na vlastitoj koži. Ali, evo noseka! :-))

Žabice male... sigurno su najzapaženije u svojoj žabokrečini.

Nase rijeci o drugim osobama najvise govore o nama samim.

Naše LAŽI o drugim osobama najviše govore o našim NEOSTVARENIM (a vjerojatno i neostvarivim) ŽELJAMA.

Aha, upravo shvatih da nesuđena profesorica nije shvatila da ovdje pišem o DVIJE RAZLIČITE osobe - ona je osoba B. Kao i obično, nije prva.

Nase lazi o drugim osobama govore o nasem karakteru.

Eh, da malo popričam sama sa sobom, a za škilje: ne smeta meni što one lažu. Čak ni kad o meni lažu.

Jerbo, niti jedna od tih laži neće promijeniti ono što ja jesam, niti me učiniti onim što nisam.

A blogme ni njih!

Sorry, magdal, previdjeh te... mislila sam da si odustala od razgovora, jer ja sam u međuvremenu morala skoknuti u dućan.

Hm, karakter... Nisam o tome tako razmišljala. Istina je, postoje karakteri skloni lažima. Mogu biti u duši pošteni, fakat te nikad neće zeznuti, ali moraju malo preinačiti, malo napuhati, malo doraditi. Bez namjere da se time okoriste, a još manje da nekom napakoste.

Zbog cega osjecas potrebu komentirati navodne, ili stvarne lazi drugih osoba?

Postoje, međutim, i oni drugi lažljivci, oni koji ne vjeruju da bi istina ikad mogla postići za njih povoljan rezultat i zato uvijek lažu, i uvijek s namjernom da drugog unize, a sebe uveličaju. E, ti su, blogme, daleko manje simpatični.

Zato jer će vremenom postati općeprihvaćena "istina", magdal. Laži se povremeno treba suprotstaviti. Ljudi su stoljećima vjerovali da je zemlja ravna, zar ne, čak i kad su postojali nepobitni dokazi da je zaobljena. Očigledni svakome tko se zagleda u obzor. A ovdje ipak ima ljudi do čijeg mi je mišljenja donekle stalo.

Trebas izuzetno malo vremena za skoknuti u ducan i vratiti se iz ducana.

Nego, da se vratim karakterima: treća vrst je baš od ovih iz priče o poništavanju činjenica - upornim ponavljanjem laži uvjeravaju sami sebe da su one istina. I to ona koja im se više sviđa od stvarne. Možda zbilja nemaju namjeru nauditi nikom drugom, ali oni svoje laži TREBAJU i agresivno (tj. lažljivo) će se ponijeti prema svakome tko se drzne dovesti ih u pitanje, a kamoli demantirati.

Udaljen je manje od 50 metara, magdal.

vega, slucajno sam procitala tvoj prilog. nisam u toku, ali
unatoc toga, bez obzira sto su druge osobe izjavile, jos jednom: ovaj tekst najvise govori
o tebi. zelim ti sve najbolje.

Nadam se da je tako, magdal. I ja tebi!

(Imam osjećaj da se žena ljuti... Hm. Sigurno joj se ljulja negdje u visinama u kojima prebiva.)

(A zato jer je tak visoko, ona je imuna na laži. O NJOJ nitko ne laže. U stvari, nitko ni ne zna da je ondje.)

(Ali, ona je sad poantirala svoje, a ja sam surađivala. Zašto mi sad nismo prijateljice? Šmrc!)

Aaaa, vidim, prepoznala se i osoba A! Drago mi je. Provjera nije išla putem telefonskog broja.

Nego, da ja ne pričam o lažljivcima, nego o samoj sebi - o svojim neostvarenim i (vjerojatno) neostvarivim željama.

Ja sam htjela biti filmska redateljica. Eto. Htjela sam snimati filmove koji će mijenjati svjetonazore, prožimati radošću i drmati temelje licemjerstva svake vrste.

A nisam imala petlje ni otići na prijemni ispit. Nikad. Jer sam bila naviknuta prolaziti od prve i jednostavno nisam znala kako bih se nosila s neuspjehom, koji je bio vrlo izgledan.

Upisala sam engleski i komparativnu književnost s namjerom da doradim svoju filmsku kulturu i rasturim taj prijemni, da ih prisilim da me prime od prve, manjku veza unatoč.

Ali, nisam. Doradila sam ja pomalo svoju filmsku kulturu, ali me ponijelo svašta drugo i postajalo mi je sve jasnije da ja taj prijemni najvjerojatnije neću rasturiti.

Taj izostanak pokušaja je moj najveći životni neuspjeh.

Naravno, ne i jedini. Ali, taj mi je sveo život na mjeru kojoj se nisam nadala.

Međutim, ja nikad nisam LAGALA o tome; doduše, nerado sam o tome pričala. Jednostavno bih prešutjela, najčešće.

U mjeri na koju sam se tim neuspjehom svela uglavnom sam si OK. Pokušavala sam štošta i uglavnom uspjevala, a kad nisam, uspjelo mi je da se ne grizem previše zbog toga. Štaš drugo?

SAd mi je cilj imati dovoljno love da ne moram stalno mozgati o lovi. Trenutno nije tako, ali je bilo, zato se nadam da će biti opet.

Na emocionalnom planu, cilj mi je zavoljeti nekoga tko je dobar za mene; do sada baš i nije bilo tako, imam katastrofalno loš ukus za muškarce, iako razlučujem dobre za mene od onih koji to nisu. Al jebga, redovito se popalim za ovima koji nisu!

Izbjeći giht, zubobolje i bubrežne kamence; ili bilo koju drugu boleštinu koja boli. Nešto me mora ubiti, znam, ali voljela bih da to bude što bezbolnije.

Provoditi vrijeme koje ne moram dati poslu na načine koji su mi ugodni i/ili korisni.

Izbjeći svaku vrst prisile.

A sad idem vidjeti je li ručak gotov.

Nije.

Kad malo proširim želje iz osobne sfere na društvenu, voljela bih da Hrvati postanu optimističniji.

Namjerno nisam rekla ništa drugo, jer većina drugoga ne ovisi samo o Hrvatima. Ali mislim da bi Hrvati postali puno ugodniji (i manje lažljivi) ljudi, a Hrvatska puno ugodnija i naprednija zemljica kad bismo uspjeli postići taj mentalni sklop u kojem su nedaće vremenski ograničene, a naše sposobnosti dovoljne da ih prebrodimo.

Osim toga, trebali bismo naučiti ići dalje - ono, odlijepiti se od prastarih zamjeranja i čarki. Gledati unaprijed i pronalaziti putove kojima ćemo stići do svojih ciljeva; otpisati one ciljeve koji očito nisu mogući.

Ili čak više nisu ni dobri po nas.

Prestati lagati samima sebi da smo u pravu, jadni, iskorištavani, prevareni, zakinuti i da odogovornost nije naša.

*odgovornost

Ili pak da smo veleface, a ostatak svijeta globalno nesposoban da to uvidi. Baš zato jer je manje sposoban od nas. Vrlih. Jel'te...

Mislim, postoje i takve situacije da je netko fakat prevelka faca da bi to drugi uopće mogli pojmiti, ali to je privremeno, desetljeće ili stoljeće dva-tri... Kod nas, blogme, milenijski!

Zato si ja mislim da mi Rvati ipak nismo tak velke face kak bi mi to htjeli biti... I da smo prilično skloni laganju. Ajmo to zvati "samoobmani". Bolje zvuči. Iako je isto.

Nismo bez zasluga, naravno, ali te zasluge su u manjoj mjeri nego što bismo mi htjeli. A hebga! Da se živjeti - i to vrlo dobro! - i na manjoj skali.

Manje frustrira.

A uvijek moš i malo narasti.

Bar nacionalno, ako već ne individualno. Individualno se moš proširiti. I to je nešto :-))

Al sad bi ručak stvarno morao biti gotov.

Je. Idem sad jesti, ali ću prvo postaviti vrlo jednostavna pitanja ovima dvjema koje se gore pjene:

Osoba A: zarađuješ li za život u vlastitoj firmi, registriranoj na tvoje ime?

Osoba B: imaš li VSS kvalifikaciju?

Over and out! :-))

dobar tek! :))

voljena, kak ti se da baviti tim kokošima? A taman sam frizirao sliku o tebiu ružičastom tonu..:)