put i povratak

e a mene muchi i kopka u dushi. pa bolje istrest nego shutit:
ta frendica ima rodjendan, i bas je fino pao snijeg i sve, i bas se veselim i to, a onda mi se nekako ucini da je moja draga koja je nervozna kad ju zovem virtuelnom, opet mislila skupit ponesto zadnjih nasih zrnaca nade i odlucnosti i valjda (ili sam ja to tako shvatio) obznanit svoju stvarnost meni, kao takvom...
E, sad izgleda da se itekako zbog tog sto joj necu biti na raspolaganju osjecam kriv i nezadovoljan time. Ne, zaboga nema to veze s nepovjerenjem, nego s tim da jednostavno frendica ima rodjendan... pa idem. ajme. al se fakat osjecam kriv kaj sam si sad odlucio ic na taj izlet, a opet, mislim, pa cekali smo tako dugo, sto je jos tjedan, ili mjesec?
Ma nije zapravo to point, point je sto mi nije jasan taj poriv za potrebom da se to ucini na horuk, u specificno savrsenom trenutku... mislim, kaj nije donekle suvislo ocekivati (da, ja ocekujem :( da se prvo nekako ima osjecaj da se prica s osobom a ne nekim virtuelnim kruzokom ljudi... ?
No, ali ima i dobra strana tog filinga kajanja, jer vidim da takav osjecaj, osjecaj da sam ucinio nesto lose, iznevjerio koga, itekako stvara udaljenost od drugoga skoro nepremostivu, kao i neko distanciranje od vlastitih zelja, kako bi se covjek manje kajao sto ih ne ostvaruje... sve skupa kajanje je silno opasna stvar i vrlo je blizu onom osjecaju krivljenja drugih...
nda. eto
aha, a htio sam zapravo rec, jel'da da je to kaj se sad osjecam kriv malo ( i malo vise) ono, tupavo. ? ma da, sebi se osjecam kriv jer nisam uspjesno krenuo ostvarivati zelje... a opet, kakvu sam imao podlogu za vjerovati da je bas sad drukcije?
(bah, neka rijec upucena od nje meni, a ne publici, bila bi tako umirujuca ...)
 

aaaa...uf, ne mrem izržat... a zakaj pričate sam od mantinele???

LOL pike, ufh haha bogu fala sto te ima :) ah sad mi je lakse oman. vish kako se stvari mogu pogledat saljivo. ko mojti pajton, recmo.

kae to mantinela?

rub biljarskog stola...