ono sto se neda izbjeci..

ponekad zatvorim oci i vidim tebe! Opiruci se stvarnom svijetu, prepustam misli neka teku, vec umorna od svakidasnje borbe!  I uporno si govorim da je sve to a moje dobro, ali ne znam zasto, sretna sam dok mi misli teku, iako me bole..  Drago mi je za sve trenutke na koje me sjecanje vodi.. a ljuta sam na trenutke koji su se mogli dogodit, a mozda i nisu! Mozda nisi ti kriv, mozda sam kriva ja ili jednostavno neka bolna sudbina.  Bilo bi lijepo, jos ljepse nego je sto je bilo.  Ili je mozda sve to iluzija, kusnja koju morala sam proc...  samo nisam sigurna jel sam pala i pokleknula ili pobijedila. Osjecaji su stvarni, pobjeda mi se mozda samo cini kako bi bila jaka, hrabra i kako me nebi bolilo. Samo cemu onda ove rijeci, ova slabost, ovaj tren njeznosti koji me obuzeo misleci na tebe! Znam da me se nekad sjetis..  znam da je i tebi jako zao.  Mozda jednom sretnemo se opet, onako slucajno kao i prije, mozda ti opet zapne oko, a mozda se i napokon nesto desi.  Ali do tada, ljubavi moja, samo se nadam da... ponekad kada cu zatvorit oci vidjet cu tebe... a jos se vise nadam da svaki put kad ti zatvoris oci.. da ces vidjet mene!!!
 

ni meni jasno cemu drame i dramaturgije. vid lijepa snijega. heh? :)

vjerojatno ce me proganjat samo jedna osoba do kraja zivota,a mozda je to samo moja iluzija,ne znam i nisam siguran..Ali nadam se da kad sklopi oci vidi mene,bas kao sta ja vidim nju!! tekst mi je uljepsao san,vjeruj mi!

misliš?