Životinjsko carstvo

grrrrrrrrrrr

Kaj se ljutiš?

dobrojutro i svašta još nešto

Bok, krelec. Ne vidjeh te odmah, morala sam nekaj maznuti.

Ošo krelec. A prvo je ošurio kokoš.

Kod nje sam u izolaciji, zato ću ovdje:

Krelec ti - koliko ja vidim - nije rekao da nisi uložila dovoljno truda u odgoj svoje djece.

Mislim da ti je rekao da si uložila previše truda u proučavanje literature, a možda premalo u proučavanje vlastite djece ili sebe same.

Zapravo, na stranu sad što je krelec rekao ili nije, sad kaj ja mislim o tvojim zapisima općenito: iritira ta knjiškost. Kao da ti fali neposrednog iskustva ili povjerenja u vlastito neposredno iskustvo - nemreš nekaj napisati a da ne potkrijepiš nekom knjigom, kao da samo knjige sadržavaju točne/istinite/ispravne podatke.

Ali, kad već toliko voliš provjeravati vlastite doživljaje u knjigama, ajd pročitaj onu koju sam ti neki dan preporučila (Alice Miller: The Drama of the Gifted Child) - baš današnji zapis, to da si klinca tretirala kao odraslog, ukazuje na to da bi ti mogla osvijetliti neke zakutke.

A ak se u nečemu - bilo čemu - fula, unatoč najčasnijim namjerama, nema tu sad kroničnog grizodušja ili racionalizacija po kojima, kakti, "nismo fulali": zasrali smo. Jedino časno je ne zasrati opet i počistiti prethodno sranje.

Taj dojam da smo Gospodari Svemira, štoćereć, odgovorni/krivi/zaslužni za sve što se zbiva oko nas, vrlo često potječe baš od toga da su NAS naši roditelji prerano opteretili odraslošću; i to zato jer su sami bili nedorasli svojoj zadaći. I nema se smisla ljutiti na njih i okrivljavati ih: treba ih prigrliti kao što treba i svoju djecu. Zasrali su. Da nisu to, zasrali bi nešto drugo. To im je evolucijska zadaća, između ostalog.

Uostalom, čovječanstvo je dostiglo brojku od 7 milijardi upravo na sranjima roditelja, koji su tijekom većeg dijela humanoidne povijesti imali nježne godinice - 13, 14, 15 - kad bi dobili prvo dijete. I sigurno nisu bili mudri, vješti i nepogrešivi. Doduše, imali su cijelu obiteljsku zajednicu, sve one babe i dede (koje danas tak "pogrdno" zovemo?) da ih poduče; ali oni su im prenosili i vlastite pogreške, i ono što je njih same sjebalo. Pa kaj onda? Tu smo, zar ne?

Ajmo se malo odmaknuti od tog koncepta savršenstva, savršene sreće, savršene iskorištenosti svih mogućih potencijala, i ajmo se zapitati koliko je to a) moguće, b) zaista poželjno i c) istinska potreba ljudskog bića; ili je medijski trend?

jutrooooo ko je upalija sunce , jutros rano

Ja mislim da je u SVAKOJ životnoj dobi zapraf čist dosta biti zdrav i sit, sa sigurnim krovom nad glavom. I onda smo nesputani. I možemo iskorištavati svoje potencijale, ali i ne moramo. Možemo jednostavno postojati. Nije zabranjeno. Ali možemo i vatru otkrivati, ili kotač, ili toplu vodu, ili božanske čestice, ili sve to skupa, ili malo ovo, malo ono... Ni to nije zabranjeno. Kak nam paše.

Bok, raky. Mislim da je kokoš. Ja nisam, već je sjalo kad sam otvorila oči.

Eh, tak... Sad sam se razbudila. Idem na to sunce, dok nije počelo pržiti. Ugodno vam bilo danas, cijeloga dana, po mogućnosti.

Nista ugodan ti dan i uzivaj danas , a mozes i sutra

Idem se baciti u more, a joj!