La bambola

Kisa je padala cijelo vrijeme, temperatura je iznenadjujuce bila niska, gomila ljudi i sve nekako kao u snu.. tiho, usporeno, gotovo bez boja.
Narikanje majke koje se cuje u prekidima izmedju zvuka kise, odlazecih automobila i tihog zamora ljudi koji se razilaze.

Promatram blogove koje ste pisali jucer i ne mogu, a da se ne nasmijem.
I u smrti nam je uspio skinuti gace. Svima odreda, svakoj dusi koja se ocitovala. Direktno na blogu, ali i mimo bloga.
Ispod skinutih maski, dosta iznenajenja. Sto ugodnih, sto neugodnih, sto ego tripova, sto malih zlopamtila..

Nadam se da cete ga pamtiti po dobrim stvarima.
Njega ionako vise nema.
A na vama je hocete li kroz zivot nositi kosaricu sa slatkim plodovima ili gorkim bobicama.

Sretno.