put i povratak

(svaka slicnost sa stvarnim osobama ili dogadjajima je posljedica iskljucivo mog polusvjesnog probavljanja misaonih i osjetilnih utisaka kojima sam podlozan.)
KRAJ
    Gledao sam ga, muskarac ranih cetrdesetih godina, izgledao je starije, lica popunjenog borama, upalih ociju, kose sto pocinje sijediti. I sjetio sam ga se kad sam ga vidio prije tog njegovog slucajnog slucaja. Usao sam zajedno s njim u sobu, drzeci ga za ruku.
    Otvorio je vrata i odmah bacio kaput i novine na trosjed pored. Bilo je vruce ljetno vece, sunce tek sto nije zaslo, bacalo crvenkaste sjene na zidove. Grad ugodno pust. Smjestio se za stol i odmah poceo prelistavati dokumente sto su ga ondje cekali jos od jucer navecer. Noge je ispruzio na naslonjac pored. Muzika fina, sve neki jazzisticki i slicni instrumentali, Detroit experiment, Forss i tako. Uskoro ce si odluciti i skuhati caj... Ja sam se otisao igrati svojim auticima u sobu pored, kako je to tata i volio, da ga pustim na miru dok radi.
    Sjecam se, nekad kasnije, kad sam vec poceo razaznavati sto znace odnosi medju ljudima, pitao sam ga o tom popodnevu. Poceo mi je pricati kako je prije nekoliko mjeseci sreo tu svoju staru poznanicu, jos iz srednje skole. Da, vec su tada svi deckici bili zaljubljeni u nju. Ha, samim cudom su se i prepoznali u toj knjiznici. I kako su bash slucajno u isti tren...
I tako mi je dalje pricao:
 
POCETAK
    'No, svejedno, krenulo bi se u takvim trenucima pricati o zivotu, djeci, poslu, pa je eto i tu naisla ta koincidencija koja je povezala moje trenutno zaposlenje privatnog istrazitelja i njenu djevojcicu nestalu, ili otetu ili sto vec, vec prije kojih sest godina, sada bi trebala imati sedamnaest. Okolnosti nestanka cu pokusati opisati malo poslije, a i sama istraga koja je pokrenuta bila je puna cudnih situacija i obrata: spominjala se mogucnost upletenosti mafije, trgovine djecom, a moj prethodnik koji je nakon tri godine predanog rada izgleda naposljetku nasao neki cvrst trag izgorio je u svom automobilu, zajedno s USB stickom sa svim prijepisima i logovima chat-poruka koje su trebale biti pomoc u istrazi. Na serverima providera isto tako nista nije bilo nadjeno. Ceprkajuci dalje po tome, saznao sam da je doticni istrazitelj bio zivotno osiguran na visoku svotu. Pa mozda ta njegova smrt i nije imala veze s recenom otmicom (?). No, pazite sad ovo. Ja sam se naime, dijelom i zbog sjetnog sjecanja na nju nedostiznu pomalo bavio i pracenjem te svoje davne prijateljice. U tom pracenju zanimalo me, prije svega, ima li kakvog ljubavnika, sto li... A i trudio sam se sretati ju vise nego li je to bilo nuzno za rjesenje slucaja. Uglavnom, covjek koga sam slikao da se ljubi, popravljajuci kravatu izlazi iz njene kuce i u slicnim vrlo indikativnim situacijama, ispalo je da je upravo brat zene istrazitelja koji je radio na slucaju...
    Jasno da to moze biti slucajno. Ali je slucajnost takve vrste silno slabo vjerojatna. E sad, sumnjivost cijelog dogadjaja dodatno je narasla kad sam poceo proucavati na koji je nacin djevojcica nestala. Dobro, istina, postojale su neke njene slike, ali je na njima uvijek bila sama. Moja prijateljica je bila samohrana majka bez roditelja, a u trenutku otmice zivjele su u jednom malom mjestu na otoku. Kazu da je djevojcica oteta, klasicno, s plaze, motornim camcem. U skoli pak u koju je bila isla, nije bilo moguce nista saznati jer su svi dokumenti zagubljeni kad je skola zatvorena zbog manjka djece na otoku. Jedini dokument potvrdjujuci postojanje tog djeteta bila je domovnica, no i ona je bila izdana preko kopije rodnog lista iz Malezije, original kojeg je nestao u onom razornom tsunamiju prije sedam godina.
    Da sam znao kamo ce me sve to odvesti, i da sam sumnjao kojim spoznajama ce me to istrazivanje 'obogatiti', vjerojatno bih nakon one prve kave s tom prijateljicom dao sve od sebe da nam ona bude i zadnja. No sad je vec bilo kasno. Ono sto mi je nekako bilo sumnjivo u cijeloj prici su bili ti chat-logovi. Mislim, je li covjek ubijen zbog novca, pa oni tu ne igraju nikakvu ulogu? Ili novac ne igra, bar ne onaj od osiguranja, za kojeg sam vjerovao da je dio svakako dosao u ruke ljubavnika te moje poznanice? Kratkom provjerom ustanovio sam da niti istraziteljeva zena, ni njen brat nisu od onih koji su zainteresirani za te mrezne tehnologije. Za razliku od toga, moja prijateljica bila je spisateljica, prava moderna intelektualka s ponesto radikalnim stavovima, kao stvorena za uporabu takvih nacina komunikacije. Samo, s kime je to mogla komunicirati, a da bude vazno za slucaj? Mozda s nekim otmicarem? Ili sa tom svojom djevojcicom samom?
    Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Forenzicari su na onom izgorenom automobilu bivseg istrazitelja bili pronasli mnostvo vrijednih dokaza, svojedobno su na asfaltu parkinga pronadjeni i dijelovi tkanine za koje se pretpostavilo da su ostali kad je atentator postavljao napravu pod automobil. Materijal bombe mogao se kupiti samo na vrlo posebnim mjestima. Iz svega toga moglo se uci u trag pocinitelju. Koji je uz ponesto 'nagovaranja' i u zamijenu za mogucnost izbora hrane u zatvoru, odmah odao moju prijateljicu kao onu koja je dala nalog za egzekuciju.
    Nas susret ostao mi je u sjecanju kao jedno zagusljivo tesko iskustvo. Kao, recimo, dok stojish na proljetnoj livadi, uzivas u suncu, a onda najednom prodje avion za zaprasivanje. Da, vidio sam stosta, ali ovo me uspjelo uzdrmati. Kako su nam snovi utemeljeni krhko, na polovicnim slikama. Zanimljivo. O tome sam razmisljao vise nego o onome sto mi je tijekom istrage pricala, dok je objasnjavala kako nije imala izbora, jer je on imao pohranjene te njene prijepise koji su otkrivali njenu mracnu proslost, a samo se htjela uciniti cistom. I zato je dala ubiti covjeka? Samo je htjela sakriti svoju vezu s tim svojim velikim Masterom, gospodarom kojem je ispunjavala sve zelje u nekom od onih odvratnih S/M 24/7 dominirajuce-potcinjenih virtuelno stvarnih odnosa. Da, nije bas nesto s cime bi se hvalila onom svom novom ljubavniku... Eh, ali ipak?!
    Sve je to bilo prilicno tuzno. No, kad sam ju ispitivao da mi kaze kakve to sve skupa ima veze s tom nestalom djevojcicom, njenim djetetom, nije mi odgovarala nista novo. Ostajala je pri onoj pocetnoj prici. A ja sam tragove bio iscrpao. Ostali su se rasprsili u vremenu, i jedina koja je mogla znati bar dio istine o tome bila je ta moja draga, prijateljica. Ali ja nisam mogao znati da li ona nesto zaista zna...
    Tako da je ta djevojcica, za koju sam sada osjecao neku cudnu odgovornost, ostala nestvarna. Nikad nisam saznao da li je postojala ili je bila samo konstrukt moje poznanice. I, ako je postojala, da li je do sada sluzila kao mlado djecje zensko meso za izivljavanje bogatih zvijeri koje su imale novaca za platiti takve mlade robinje. Ili je mozda sama pobjegla od kuce, i sad plese na nekoj poznatoj svjetskoj pozornici. Draze mi ju je tako zamisljati. Ako je uopce i postojala.'
 
TRENUTAK
    Kroz oblacke dima nazirao se natpis na vratima, kao i onda. Pisalo je crnim Times New Roman slovima na pozlacenoj podlozi 'Hunter', prema onoj pjesmi Bjork, tako su mi rekli. I gledajuci te oblacke sav sam se usukao u svoju malu glavu, sada kao i onda, i nisam vise znao sto gledam, a sto znam. Nisam znao vise sto mi je otac ispricao, a sto jesam... Zbunjivalo me postojanje i nepostojanje te djevojcice iz price toliko da nisam znao jesam li ja tu s tatom, ili sam negdje, sam, ostavljen kao odbaceni iskrin akumulator uz rub autoceste. Mislim da sam zapravo pozelio, a pomalo i poprimao njenu nestvarnost. I mislim da je to bilo kako bih rijesio problem sto mi je mucio oca. I kako bih u toj nestvarnosti bio zajedno s njom.
 

prilagodjen,kak se zove lik o kojem pjevaš?
..na dekstera mislim,ima li ime?
sorry ak ispadam tulav ali nisam čital ni jedan nastavak prije.
fino granaš radnju,zbilja si dobar,da bi reč rekel.. cenim firmu,svaka čast.

merci magus. i meni se dopalo. stoga iz ovih stopa otvaram blog kako bih se bolje reklamirao... ;))))

del, daj mi fotkeEEEEE!!!!

hmm.. i dalje ne znam kak se dekster zove.nisi mi pomogel baš previše,znaš..
daj probaj ponovo. ;))))

a sto bi ti s imenom? ili mislis da sam objavljivao price pod drugim nikovima? nisam, bash.

je, pa svatko ima samo jedan nick ovdje ne?

samo cmoka!

del, gluparash... pricu zadnju koju sam napisao bila je ona bajka ... uglavnom, pusa koki :* tnx. :) treba mi sad.

nećem ja niš,nit brijem na to kaj si možda,negdje,jednom nekaj napisal.. nee.
zanimalo me koliko buš kreativnosti utkao u lika kojeg tako vješto vodiš kroz priču,i to je sve.
zar je tako nelogično što me je zainteresiralo kak buš ga nazval?

i meni ;(

vjetrenjačo,stipu,dobar je.. svako od nas igra s kartama koje su mu podijeljene,tako je i sa pepelom.
kad se okupa u duginim bojama onda buju mu i slova bila takva.iskreno,ni ovakav zbilja nije loš.
hoćeš se nasmijati?pročitaj moje blogove,priče i nisu nešto ali je gramatika i pravopis zato da rikneš od smijeha. ;)))))))))))))