put i povratak

... smo otisli u snovima (dobro mozda samo ja?)... To je trebala biti moja poruka kad sam te zvao da dodjesh. U slomu stvarnosti i snova. Nisi me shvatila, ili ja nisam shvatio tebe. Jer, rijeci su za vjetar, obecanja i snovi i sve je to tako nestvarno kao ovih tisucu lica od kojih se pitam ima li tvojeg medju njima uopce... Zato sam htio nastaviti odakle se znamo. Pa vidjeti kako ce to ici zivim ljudima... to sam ti jednom vec pisao : love me two times. rekoh. nisi me cula. a isto tako nije mi bilo jasno cemu ustrajati u drzanju za dosljednost lazima... ah, previse brinesh.
No, da tako nekako. Nije pitanje tajminga. Pitanje je prave slike u glavi, pravilno poslozene koncepcije stvari. Pa, mozda se jednom i sporazumijemo. ?:)
 

Prilagodbo,brate!
tužan si,baš si iskreno tužan(probija iz tvojih slova).. ljubav nije tužna prijatelju,ona je vesela i puna iskrenog smijeha..,mi smo ti koji zadramimo i ubijemo joj sav sjaj i veselje,a onda plačemo.. beskrajno dugo i beskrajno puno.
ne mjeri se ljubav jadom nego veseljem,drug!
fakat bum te otpelal u Zdihovo na dve kile dobermana,da ne budeš više tužan. ;)))