ima boga

Tako treba reći, jer nije dobro biti sam, tješiti se boravkom na iskrici, preispitivati po tko zna koji put svoju narav, karakterne osobine, odgoj, opseg školovanja, zdravstveno stanje i tako dalje itd.itd. Ne nije to dobro!

Samo što uraditi za popraviti zatečeno stanje, novorođenje je samo za shvatiti i prihvatiti Boga i Božju volju u svom životu, ali zašto smo onda još uvijek na iskrici?

Čovjeku treba društvo, čovjek voli druge ljude, za pretpostaviti je da i drugi ljudi vole i čovjeka, kakav jeste da jeste, pa zašto je toliko samih ljudi u svom tom mnoštvu od skoro sedam milijardi ljudi?

Moram ti odati priznanje, pravopis ti se popravio u ovom Blogu u odnosu na tvoje ranije...samo tako nastavi :)))

sokić mamo, pa o tome ti ja pričam svo vrijeme, ponekad sasvim jednostavno da svi razumiju...

možda smo prezahtjevni prema drugima
pa ih plašimo,
i očekujemo istu prezahtjevnost od njih pa se
i mi njih plašimo?

...tako, da nije svako zlo, ni za zlo...

zgodna pretpostavka, ali koji bi bio razlog, uzrok toj pretpostavci?

...ma je danas bilo teplo more...laku noc

sokić mamo, zar si na moru?

...jesan...ali se sutra vracam u Zg...laku noc

laku noć i sretan put!

ako misliš na moju pretpostavku
(a pretpostavka je majka svih,hm,promašaja kaže win)
pretpostavljam ;) da je zato što s godinama sve više želimo mir
i komfor(ny-na),malo smo i umorni od
raznih odricanja i svega po malo

biti sam i uživati u tome, biti u društvu i uživati u tome, to je ideal, mislim...:-)

vjerojatnije mi je da nam je nemoguće povjerovati da nećemo ponovo biti iznevjereni u svojim očekivanjima od drugih odnosno u svojim zahtjevima od sebe samih. Iskustvo je đavolja izmišljotina, bolje ga je ne imati!

s ovim se slažem, istina.

iskustva ne možemo ne imati
možda je bolje ne imati očekivanja,
pogotovo ne velika

ja se slažem s tajanom...

ne očekivati ništa, pa sve što se dogodi neka bude iznenađenje, jel tako? Samo te ne mijenja činjenicu da si sam i da to nije dobro!

ne može biti da se baš ništa ne očekuje, ali bi bilo pametno očekivati ono što je u našem iskustvu bilo pozitivno...

Zato što su ljudi prevelike kukavice da bi uopće i primali nešto, kamoli da bi i davali.

A sve ostalo, samo su izgovori da bi se opravdao vlastiti strah od puštanja nekog doista blizu.

zašto nije dobro živjeti sam staranaivan?
ako imaš društvo i obitelj sa kojima možeš kontaktirati
i vidjeti se kroz dan,ako imaš bar jednog prijatelja
s kojim možeš pričati i podijeliti ono što osjećaš
nije to baš takva strašna samoća

ok win ali pokušavamo naćoi razlog tolikom kukavičluku,
jesmo li tako strašno sebični ili smo stvarno povrijeđeni i
preoprezni da bi pustili nekog blizu?

tko su moja braća tko su moja obitelj? mislim da je Isus tako odgovorio svojim učenicima kad a su mu je spomenuli.....

križ je pokazao da je bio sam!

Tajana, nema generičkog odgovora na to - svatko ima svoj odgovor u sebi, no ne usudi se ni zapitati se, kamoli reći si ga naglas.
Sjećaš se kad sam pisao o vješanju rublja, izmiješanog? I o tome da se pitam da li bih opet, s istim ludim veseljem, to mogao opet? Eto, ja priznajem - malo se i bojim pustiti opet nekog toliko blizu. Ne bojim se blizine, ne. Bojim se da bi ta blizina i opet prestala postojati kao i uvijek dosad. A malo sam više umoran od... pokušavanja.

Indijanac, ali biti sam nije dobro i to treba tako reći!

zašto se onda o tom strahu govori sa prezirom i očekuje,
tj očekujemo i sami od sebe da ga negiramo
zašto bi se trebali osjećati krivima što se bojimo?

Stari, sve je to relativno. Budi dovoljno dugo sam i toliko ćeš samački podivlljati da nećeš više biti uopće u stanju biti sa ikime. Kad (i ako) dođeš u to stanje - pa, tada je samoća jedini mogući način života.
I ne znam koliko kome treba da dođe do toga.
Znam samo da mi se nimalo ne sviđa što primjećujem kod sebe neke znakove tog... podivljavanja. A ne možeš drugačije, jer ako si pustiš non-stop cvilit zbog samoće, ubije te to.

mislim da je upravo to glavni strah,to da će sve opet prestati postojati,
i svi se toga bojimo,a i dalje imamo tako malo razumjevanja jedni za druge

Indijanac, super je to: što te ne ubije to te ojača!

Tajana, samoća je sebična. Strahovi su još sebičniji. Negdje iza ugla možda stoji netko kome se sviđaš i gadno ga povređuješ time što se bojiš pustiti ga bliže. Razumiješ?
Treba li te zato peći savjest?
Pa, ne. Tvoja samoća, tvoj izbor.
No reci mi, jel' krajnje glupo i na vlastitiu štetu, bojati se umjesto biti sretan?

Samo mi nemoj reći da su samci sretni, jer to je isto kao kad netko na Internetu počne sam sebe lagati da je savršeno sretan, a tu tek zbog - zabave.
Sretni ljudi ne provode noći pred računalima. Točka.

Stari, to je jako glupa izreka, znaš to, ne?
Što te ne ubije, tako te sjebe da ti pojede gadno puno vremena dok se ne skrpaš nazad. Ako se ikad i skrpaš.

ma win,ako si ikad živio s nekim nemožeš totalno podivljati i neće ti samoća postati
jedini način života,samo ćeš neko vrijeme uživati u tome što imaš više prostora za sebe nego inače
to ti dođe kao životni godišnji,a onda ćeš opet u kolotečinu

je, je, gospon kaplar, mene je šrapnela u glaqvu vpičila, skoro štrajfala, fala bogu, je, gospon kaplar, je....

slažem se, ja moram imati periode koje posvećujem samo sebi, i tada uživam biti sama, a nakon toga, druženje u bilo kom smislu je interesantnije, zabavnije i kvalitetnije...

Tajana, ako izostavim zaista nebitne sitnice poput pokojeg preskočenog brijanja nedjeljom na primjer, samoća mi ne daje baš ništa što ne bih imao i sa pravom osobom.
Ja sam prirodno parna osoba. Nepotpun sam neparan. No tako je kako jest, biti s nekim tek toliko da nisam sam - ne, hvala, to ne mogu. Da mogu, ne bih se nikad bio ni razveo.

Winetu, potpisujem ti ovaj odgovor!

Winetou, Staranaivan, i ja. Sad me zazeblo...

strahove ne biramo i uglavnom ne kontroliramo
to je nešto instiktivno i ne slažem se da je to sebičnost
slabost možda,ali ne sebičnost.
samoća je sebična ako je odabereš zato da nebi dijelio materijalna dobra s nekim
ili ako ne želiš raditi za nekoga ili se prilagođavati nikome,
ali nisu uvijek to razlozi za osamljivanje to i sam znaš

da li su samci sretni ili ne,isto se ne može govoriti generalno
i to ovisi kako se čovjek snađe u toj situaciji,
sigurno da je nekome tko je do jučer živio u punoj kući
to teško i ružno
tako isto i obiteljski ljudi su često nesretni
iako nisu sami i isto tako provode vrijeme
pred računalom ili tv-om ili tko zna kako da
bi pobjegli od svega i od samih sebe

Ako me itko ovdje želi išta poslušati - ljudi, družite se. Ne tražite u svakom pozivu na kavu skrivene namjere niti polažite u svaku kavu sve životne nade. Prestanite biti pustinjaci, jer kad se tako ponašate, činite to na svoju štetu.
Moje stravično razočaranje Iskricom i ljudima ovdje - kao da sam u kavezu divljih zvijeri, sve se gleda kroz prizmu lovaca/lovina, svi lažu, svi se drže ko da će im kruna otpast s glave ako dignu guzicu i izađu na kavu s nekim... užasno. Nekad nije bilo tako, ovo sad je... stvarno tužno.

Nah. Dosta iskrenosti, Iskrica je prestala biti mjesto gdje si to čovjek može priuštiti. :(

laku noć, ekipo.

pitam se, nije li jednako važno znati družiti se samim sobom, kao i sa drugim osobama, poštujemo li i volimo sebe dovoljno, da možemo sami sebi povremeno biti odlično sruštvo?

tajana: razlika između plivača i neplivača je samo jedno ne, isto tako između sretnog i nesretnog čovjeka, stvar je u odluci, ali ne mijenja stvar da samoća nije dobra i da je treba takvom nazivati!

ispravka: *društvo:-)

to veliko razočarenje iskricom daje za pomisliti da si imao jako velika očekivanja win,
zar nisi nikad bio na sličnom sajtu ?

staranaivan po tome bi bilo da su svi obiteljski ljudi sretni,
a svi samci nesretni?mislim da i sam vidiš da to nije tako
inače nebi bilo razvoda.
ali nisi mi rekao što je tako loše u samačkom životu
mislim na dobro organiziran život?

tajana, samoća nije dobra, organiziraj se kako god hoćeš ali nije dobra, čovjek ne smije biti sam!

ja ne zagovaram samački život a priori, ali kako je svatko od nas, slijedom životnog iskustva, ponekad bio sam, smatram da je nužno znati pronaći ono što nas veseli, zabavlja i u čemu možemo uživati, kad se nalazimo u takvoj situaciji... a dobro organiziran život je možda najbliži pravom odgovoru...

upravo to i ja pokušavam reći janaki,
malo se izgubimo u samoći ,čekamo da nas netko dođe zabaviti,
dati nam smisao postojanja,kao da nam je jedina svrha živjeti s nekim

staranaivan a možeš li ne biti sam s nekim drugim osim sa suprugom

sad idem i ja spavati ,
laku noć vam želim

mogu tajana, kako ne, ali gdje je ta osoba?

da, samoća nije najlakša stvar na svijetu, ali nije niti najgora...ima mnogo većih egzistencijalnih tragedija...

Samoca je super, dok je stvar vlastitog izbora...kad se tako potrefi i ne moze drugacije - strasna je