Životinjsko carstvo

"Taaakoo, djeco, vi se tu brčkajte dok mama skuha ručak."

Ja JOŠ nisam skuhala ručak. Krčka se.

Protiv recesije se bavim potrošnjom. Kojom sam se bavila do prije pola sata.

Niš naročito nisam kupila: širm za lampu (može bit i za luster) - 100-ak kunića; bijeli pinot, 2 pureća dobatka, mlinci, cigarete, 6 sladoleda na štapiću (Mercator, ne Ledo - puno su bolji, kremastiji), nekoliko rajčica, hren, Giuseppe smrznuta pizza (odlična!), voda s okusom kruške, graševina za kuhanje (17 kunića u Dioni, a da se za silu i popiti!), nekaj sam sigurno zaboravila - e, to još blizu 250 kunića.

E, da - oblizeki za životinjce, šampon za kosu i ono nekaj kaj se našarafi na štap, a izgleda kao truleksica, za pranje poda - to još 100-ak kunića.

U DM-u, po običaju, okršaj s ludilom. Gledam ja kaj ima za moje životinjce (a ima ih: perad komada 2, krznaši isto komada 2, svaki komad druge vrste i s različitim preferencijama) i taman da ću krenut dalje, osjetim dihanje za vrat: neka žena bi prošla dalje, a nemre, jer prodavačica slaže robu s kolica na police, a ostali prostor zauzimam ja. Velim "Oprostite, nisam vas vidjela", a ona će znakovito: "Aha. Niste, jel'da?" Ja njojzi: "Pa nisam. Trebali ste reći. Nemam oči na leđima". "Mogu mislit'", na to će ova. E, pa meni dopizdilo pa velim "Nemate čime" i još promrmljam prodavačici "Kaj ste vi specijalizirani na luđake?" (op.a.: prisjetiti se okršaja s dementnim starcem na blagajni, koji se gura, urla, maše iskaznicom da je bio u partizanima i smatra da mu treba odavati posebne počasti jer je liječnik - ginekolog! - u mirovini.)

Inače, marta i ja smo zorom ranom fakat čekale kokoš na kavi. Ali utaman!

Ček, da vidim kaj se zbiva u loncu... fino diši, ali malo prejako za ovu fazu kuhanja.

Hm. Probala viljuškom - mekano. Kak tak brzo? Nije valjda da tak dugo piskaram ovaj blog?

Ne. Dvajst minuta, cirka. Znači, kupus i mrkva su fakat mladi, ali treba mesu dati priliku da se skuha.

Nego, tema je recesija. Kak bumo mi van iz recesije ak nema potrošnje, ali ima zaduživanja? Evo, ja sve ovo kupila na karticu. Ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela keš u iznosu većem od 500 kuna. Samo preselim s jednog računa na drugi.

Štoćereć, love nemam. Iako imam čist pristoju plaću. Zato mi glupo živjeti sirotinjski. Ali sve ukazuje na to da bi to bilo jedino ispravno i istinito stanje.

*pristojNu

Štoćereć, ne opsujem kad mi sjedne. Nego velim "aleluja".

A nisam neka rastrošna osoba: ne luksuziram, ne idem na egzotična putovanja, ne izdržavam ljetnikovac, čak ni auto nemam. Samo fino jedem, pijem vodu s okusom kruške (litru do dvije dnevno) i butelju bijelog pinota tjedno i hranim svoje životinjce onak kak vole i zaslužuju.

Je, istinabog, potrošim na krpice. Ali, kvragu, zar NI TO ne bih smjela???

Sinoć mi veli frend da se potrošnja smanjila, ali da ušteđevina građana premašuje sva očekivanja.

Za koji kurac, da prostite?

Kaj vam ušteđevina nije već propadala skupa s bankama? Meni jest. Da nisam nasilu kupila slovenski auto, nikad ne bih izvukla ni kinte iz Ljubljanske banke.

U kojoj su mi, usput budi rečeno, potkradali žirac. Što sam otkrila i također uspjela vratiti lovu. Ne znam što je bilo sa službenicom koja me potkradala, ali sve nekak slutim da je napredovala u službi.

E da: Elektra mi odrapila ratu 350 kunića i razliku soma i četristo. Ja platila razliku, izmjerila potrošnju: 316 kuna skup s onim dankom za uslugu za 40 dana. A po njima, trebala sam im do sada platiti onih soma i četristo i još 700 za ovih 40 dana. I kak neće bit recesija?

I onda ti svaka takva feudalna ustanova pošalje račun s nekim drugim datumom dospijeća, tak da bi svaki dan mogla nekaj plaćati, a ako zakasniš dan-dva - udri kamatu! Međutim, ako preplatiš, jock kamata, nema, popapla Elektra, Plinara, Vodovod, Holding, kajvećne...

I tak sam ustanovila da je bolje dugovati nego kreditirati. I fućka mi se! Uvijek platim prije ovrhe.

I strašno mi je krivo što sam već gotovo otplatila posmrtnu pripomoć (još 2 uplate i mošte me pokopat besplatno) - za koji kurac ja to plaćam??? Nemam djece, nemam muža, živo mi se fućka kaj će biti s mojim truplom kad duh prestane funkcionirati... A tko god nasljedi moja zemaljska dobra, bio bi red da mi isfinancira posljednji ispraćaj, i to pristojno, jer će pristojno i dobiti. A JA PLAĆAM! Idiotkinja! Uffff, što nisam u Americi! Odmah bih na to digla kredit i sve profućkala.

*naslIjedi - moram jesti. Preveć tipfelera. Hipoglikemija, garant.

Unajmila bih apartman u Bolu i ne bih mrdala dok ne potrošim i zadnju lipu.

Idem isključiti plin pod loncem, pa nek još malo odstoji...

Eto tak. Za danas dosta od mene na ovu temu.

Tko ima para, kupa se u moru, a tko ih nema, doma u lavoru (kao ove patkice)...
vega, ugodi si - dok mozes i dok ti je stalo...osiguraj zivotinjice, sta bi se s mucom dogodilo, bez tebe...eto, to organiziraj, pa i sto s njim, pisonjom, i to...nikad ne znas, meni bi bila grozna pomisao da zavrste, tko zna gdje

*zavrse