Pogledi na svijet, ovakvi ili onakvi

"Nisam od onih “proud to be Croat” tipova, ne naježim se kad svira “Lijepa naša”, ne uzbuđuje me domoljublje pivskih reklama, zastavice na automobilima ni škovacini u dresovima, ali nepogrešivo će me svaki put ispuniti jadom ako koji pripadnik moga naroda napravi odvratnu svinjariju. Bolno ću osjetiti vlastito domoljublje ako je nekakvo sranje. Jasnije nego ikada, spoznaja da sam hrvatskog roda doći će mi u sramoti i krivnji ako se moji sunarodnjaci u stranome svijetu ponašaju kao stoka. Zvuči nastrano, kao što vjerojatno i jest, ali je tako. Ja sam, nažalost, Hrvat. Poštedite me izraza sućuti."

to je stav u banani ...
zašto je krivnja kolektivna a uspjeh ne
zar da se onda jer sam bijelac osjećam loše i zbog robovlasništva
poštujem stav
ali mislim da je u banani

Nije krivnja kolektivna, to jest nije nametnuto da bude kolektivna. Stvar je svakog od nas ponaosob da li ćemo osjećati stid ili nećemo, nitko nas na to ne sili. Spisateljska sloboda izražavanja je naravno prisutna i uvijek ima malko pretjerivanja ne bi li zvučalo atraktivnije, no bit problema je pogođen.

100% sam da svatko ima pravo na stav ako ne "ugrožava "drugog .
ali se sa ovim osobno ne slažem tj nepoistovjećujem ..

ne znam...mene su nekak učili da sam ja vani, a van granica svoje države, nešto ko ambasador iste te moje države...pa sad

Najlakše je napisati što ne voliš kod svog naroda. Napišite na što ste ponosni kod svog naroda i onda dodajte: " Zato što sam Hrvat!"

Nekad davno kad si negdi vani rekao da si iz "Jugoslavije" odmah su te svrstali uz šiptare i cigane (ne brkati sa Albancima i Romima), kak si se osjećao? U pravilu jadno i bijedno. I trebao si se namučiti dok si nekom neupućenom dokazao i pokazao da u toj Jugi postoje i slovenci i hrvati koji se od njih europejaca ne razlikuju uopće, a da postoje i oni neki drugi koji su recimo to tako, drugačiji. Sad, kad smo ponosni u svojoj "najljepšoj i neovisnoj" više ne želim osjećati neugodu radi raznih domaćih cigana i šiptara. To kaj ću mahati zastavom, cijediti neku domaću pivu (iz pivovare u stranom vlasništvu) i vikati "Praud tu bi kroat" mi neće isprati gorki okus. Ne pive, nego osjećaja.

Da me se krivo ne shvati, svakako jesam ponosan to što jesam i od kud sam, i trudim se na neki diskretan nenapadan način to i pokazati, promovirati. Ne bojanjem haube u crveno-bijeli uzorak. No ovakvi neponositi slučajevi samo odmažu. I kad ispadne da su se "svi urotili protiv nas", stanimo i razmislimo, možda smo si ipak najviše sami krivi. Ili zaslužni.

i ja se mogu poistovijetiti s tomićevim zapisom.

Ante Tomić

Osnovnu školu završio je u selu Proložcu pored Imotskog gdje je i živio do svoje četrnaeste godine. Nakon toga je bio pitomac vojne srednje škole JNA u Zagrebu.

Iste one JNA koja je razarala Hrvatsku.

Vjerujem mu da nište ne osjeća slušajući hrvatsku himnu. Zapali cigaretu i ruga se " svom " narodu. A duhovit je i zna pisati...

Medo, je, on je sigurno, rađajući se u tako imućnim uvjetima, iz političkih uvjerenja sam si birao srednju školu, ha? Usput rečeno, jedinu (osim crkvenih) u koju se moglo ići kad nisi ni za kruh imao. A da uključiš mozak malo?

Uz to, i ja sam bio u JNA. Pa? Ti nisi možda?

A u ovom sam se ratu tukao ne zato da bi pijani debili mogli razbijati mašući hrvatskim zastavama, nego zato da bi svi Ante Tomići mogli glasno govoriti istinu. Jer Ante voli ovu zemlju, za razliku od debila koje braniš.

"Jer Ante voli ovu zemlju, za razliku od debila koje braniš." Ozbiljno? Ti to znaš, vidiš, ja ne znam. Ja samo čitam. Tomića!
Nikoga ja ne branim. A JNA kao obveza i JNA kao odabir? Svećenik ili oficir JNA, pitanje je. Da li su to jedine alternative? Moje selo je bilo i ostalo jako siromašno i nemamo ni jednog oficira, ni jednog svećenika. Imamo samo mnogo siromašnih seljaka koji su služili JNA i bili dragovoljci i ne idu na nogometne utakmice i nisu debeli. Možda su debili?!

najbolja mi fora kada lete dvije krave i jedna muče: ponosna sam što sam leteća krava, a ti letiš bez ponosa, nema veze što oboje lete jer je eksplodirala mina u polju na kojemu su pasle.

..živim za dan kada će se Ante Tomić ili Boris Dežulović kritički kako samo oni znadu pozabaviti svojim gazdom Ninom Pavićem i njegovim vratolomijama i malverzacijama no čini mi se da to ipak neću doživjeti...