ima boga

Svakodnevno jedemo, pijemo, dišemo, praznimo se, osjećamo ovo ili ono, radimo tako i ovako.
U čemu se ipak neki dani razlikuju?

Promijenimo čistoću zraka što udišemo, promijenimo piće što pijemo, hranimo se drugim jestvinama,
praznimo se na druge načine, drugačije osjećamo i možda čak i uživamo.

O čemu pak zavise ti osjećaji uživanja?

Da li je to ono kada ne osjećamo nedostatak bilo čega, kada smo zadovoljeni u svojim potrebama
o kojima niti ne razmišljamo previše, ili je to onda kada smo konačno potpuno ispražnjeni?

Ili je to možda ono kada svjesni svih svojih potreba punjenja i pražnjenja kako tijela tako i duha,
puni volje, želje i strasti nastojimo to na bilo koji način ispuniti?

Neko uživa kada ga batinaju i muče...a neko uživa u tome

Ti se očito samo prazniš i kukaš ovdje o pražnjenju. Možda možemo očekivati i priče o tvojoj stolici. O punjenju, kod tebe nema ni riječi, osim želudca.

Stari, oprosti, ali offtopic - ovo ti je sad primjer licemjerja na Iskrici. Da sam ja napisao to što si ti ovdje napisao, vrvilo bi komentarima. A tebe našlo samo - napasti. Eto zašto ja zaključavam.

A sad ontopic - ne znam. No mislim da si blizu kad veliš da tek potpuno ispražnjen počneš uživati - jer tek tada osjetiš pravu vrijednost stvari, onu koju inače uzmeš zdravo za gotovo. Sasvim obična hrana nevjerovatno paše ako si zaista gladan, ne? Ima smisla da je jednako i sa mentalnom i emotivnom hranom.

:) dan!
Mislim da je stvar u redovitoj izmjeni..punit, praznit,punit, praznit...:D

ma nije valjda sve potrebno reći i prstom pokazati da bi se razumjelo, a nakon stoput ponovljenog i zaušnicom potvrđeno, nekaj i shvatilo! A neka, sve smo to mi!