Sound of Silence

 
Vjetar je okretao svoj smjer. Osjećala je to u predjelu između očiju. Mirisalo je na nagovještaj tratinčica. Gotovo da je mogla opipati poteze mekog zraka u prolazu kroz buduće sunčeve pramenove. Uvojci su se dodirivali kotrljajući se vratom. Prirodne kretnje nošene zvukom poput tanke granice između piskutavog izdaha što se stvarao skakutanjem po fasadama i udaha lanene teksture što nastaje gledanjem mogućnosti i slikanjem vlastitih putokaza. Ispred je samo neugažena sadašnjost. Vrijedi pitati vjetar gdje je najmekša trava. U toplom se naručju tratinčice najradije rađaju...
 

a odakle si pak ti niknuo? ;) well...coelha sam pročitala nakon Vlaka u snijegu...bilo je to davno...nisam više missica...

Hm...podsjećaš me na one "ljupke" religiozne ljude koji na svaki komentar odgovaraju citatom iz Biblije...

hm, bitce si tu...? e a sta ti oces rec s tim tratincicama? nesto mi ima neke konotacije pa mi ni jasno.

hm...izraz "zarobiti dušu" mi se nimalo ne sviđa. netko mi eventualno može osloboditi dušu. coelho je za mene samo razvikani pisac. čitala sam i bolje. sorry no to je moje mišljenje. :)

hehe...pri...bit ce da je kasno... ;) rađanje samo...proljeće...svježina...promjena... :)

o gle...čak je citirao Wildea... ;)

hm...mua? no...

hm dobro onda, ako velish tako. ma sumnjivo mi je bilo jer nekako je tako bilo i pocelo tu neko prtljanje.

eh...istina da udasi, izdasi i kotrljanje uvojaka mogu u glavicama probuditi neke konotacije... ;) no, zapravo, baš je zanimljivo čuti kamo sve ljudske misli sežu... ;)

ma ne pricam o uvojcima vec o imenima. al dobro, stoj vesela, i tiha. i tako to... valjda je za pricu prerano, ipak.

kaj tiha...sad kad se raspjevam... ;) nikad nije rano za priču...ni kasno. stoj mi dobro. :)

(tak smo tipicni. nikad rano nikad kasno, stoj. raspjevaj, hm hm. ahhh... i nakraju lakunoc. hehe;) ma nije to point, nego to kaj zapravo i neznam kaj bi mogli pricat. znas. jer razine dijaloga me nekako umaraju. mene ti ova lola podsjeca na jedan zgodni autosugestivni idealizam, koji bi, a nemre... hehe, a podsjeca me to i na jos ponekog ;)

(kueljo imas pravo. prljave da nemresh znat koliko. mislim, mozes ako si informiran.)

hehe...ti si prvi koji je spomenuo bludnost ovdje... ;) pri je ipak mislio na neshto drugo.

cho, ne citash me... autosugestivni _idealizam_ ... to ti je kad sanjash. a kad sanjash onda ne zivish neg lezish i sanjash, pa makar i na dobroj travi :) mada okej, treba to, tu i tamo. cisto da se podsjetish sto bi u zivotu htio. pa da mozes ...probavat ? ;)

samo jedna referenca za jedno moje vidjenje nazivnog cvijeca: ono koje je bilo. i vise nije. eto. pa sad, nije iskljucivo povezano s bludom, bash. vise krajem istog. ima i neka druga, al nju cu ostavit neizrecenu kategorizirajuc ju kao wishful thinking koji mozda upravo ondje i treba biti.

hm...dobro. bi a nemre? sve se more pri. volim razmišljati o lijepom. teško je naći izgleda stepenicu na kojoj bumo svi ovdje stajali. noch. idem u drugi svijet. :)

tjah, kako ce ljudi znat sto vidim, ako im to ne velim... i uostalom, zar reci kako vidim stvari nije zapravo zelja da se cuje tudje misljenje o toj temi? kao upoznavanje, neko, stajaznam?

ha! partibrejker! a pricat nist :((( a ako na spomen mogucnosti da stvari nisu idealne idesh spat, onda fakat ... ded, a midlwej nac nist? pih...

naravno. :) sva su viđenja uvijek dobrodošla. rekoh to već dolje.

da da vidjenja su dobrodoshla. a ti oshla. pih, pa kaj mene briga o kueljovoj viziji, ha?! ish, .. mislim zbilja se i mi zezamo s glupostima, koma jedna... ehh al aj, bar je bilo jedno tri retka u komadu ispricat. ...@least to.

ajd...ostala budem za dušu vašu još pinkicu. ima sanjara i sanjara. ima onih koji zaista spavaju, ali i onih koji taj svijet žive.

zakaj to tebe zanima?

hahaha...

ah lola, lijepo od tebe :) da, da, sve je to meni jasno. isto tak mi je jasno da je to jedan prilicno autoritarni pristup, kako ga ja vidim. jer znash, san je uvijek nesto u cemu je covjek sam. to su opjevali vec davno... e sad, ak ima vise od jednog, onda nemresh bit jako iskljuciv bar se meni tak cini...

(ndah, kueljo, hajd bogu fala pak me nije puno briga sto ti o mojoj rastrganosti ces mislit, eh.. mozda se nadje tkogod kome bude bas hercik :))

u snu mozes bit cudesno blizu samo _svoje_vizije_ svojih bliznjih, mili citatore ;)

(khm, kao ostala a nema je :((( eeeei lola. khm. ocemol' mi nekad pricat, ono zbiljam?! tipkat bar? ...weblogovi su pomalo trom medij, response je jako dug a time i ... ma znash vec. :(

znash, to je za mene više način života. koliko god netko mogao mislit da je to život u oblacima. uvijek ću bit sretnija od većine kojima misli naginju u prizemlje. mislim da je to lijepa navika. :)

(koeljo a ti ne znash da ga imam, al sam ignoriraT sustavno. nije to sam tak znash ;)

ako ti tako velish. lola. samo kako rekoh, ima ta prilicno vidljiva tendencija da na visinama svog sna ostanes sam/a. (katkad me to zalosti. u zadnje vrijeme cesto. ufff hm. a nisam htio bit tezak. cpr.)

ne ironiziram ja tebe, pišče. :)

(e ovak, ono sto mi izgleda kao neka moguca pozitiva je to ono tipkat, pricat stajaznam... al moguce da i o tom imas drukciji stav?)

takva je često sudba, da. no nikad se ne žalostim. uvijek postoji nešto vrijedno što gura dalje. :) to je samo stvar, kao što rekoh, navike.

uf...ovo mi stvarno sporo ide...

hehe koeljo, hehe presutit cu komentirat jer .... ma dobro kuzim. to je lijepo da bit sanjar. hm. samo koliko god altruisticni bili, snovi su uvijek produkt jednog pojedinacnog vidjenja. zvuci mi kao prilicno autisticno i zatvoreno mjesto u kojem nema medjudjelovanja s vanjskim. sad ako bih analizirao, rekao bih da je takva teznja za preslikavanjem iskljucivo sna u zivot zapravo posljedica zelje da se zivi zivot u kojem nema iznenadjenja... kao neka teznja za sigurnosti? A uostalom, i sto je jos vaznije, jest to da - otkud covjeku snovi? Snovi nisu integralni dio nas. oni su nesto sto smo odgojem i odrastanjem stekli. i mislim da ih je dobro shvatiti kao promjenjive, isto kao sto je i covjek sam. nismo zadani, jer ako jesmo, u kojem smo se to trenutku zamrznuli?!!

spavala sam prije...mislila sam leć čisto reda radi...no, vishe mi se ne da. :)

okej onda fajronat, ha? enivejz, s otrovnim primjedbama o founsexu ili kako vec, i dalje stojim iza tog da vjerujem da bi nam neki brzi i direktniji oblik komunikacije pomogao, hm ako naime postoji obostrana volja. eto tako. ajd onda idite u krpice i ja svama. milo mi je bilo nedvojbeno :)) /vish, malim sam zadovoljan. naucilo me :(((

(hahahaha tromo je i ovo tipkanje za vrludanje tih krakova vage ;))) idem onda upačlit termostat jer cu se smrznit :(

tocno koelo. upravo tako. obrada stvarnosti. ali ti sad mijesas snove kao spavanje i snove kao ideale. mislim da je bila prica o 'idealnom' u tekstu dolje uglavnom...?!

hm...nismo trebali toliko zapet za snove. ono o čemu ja govorim je samo pozitivan stav, pomalo dječji. da, odrastanjem smo počeli sanjati, ali to nije loša stvar dokle god se ne izolirash od vanjskog svijeta. kao djeci sve nam je bilo zanimljivo. svaki je novi trenutak bio čudenje. svijet je bio jedna velika igraonica. odrastanjem smo izgubili dimenziju čuđenja. a to je dimenzija koju ja volim njegovati. :)

hehe sad opet pricas nesto skroz drukcije o praznoj ploci, otvorenim ocima bez uzorka kojeg preslikavash na van? hehe. teshko je to. jer ipak imash iskustva. koja ne mozes vise 'nemati'. Lijep mi je taj ideal i ja ga njegujem cesto :) i sad bih ga kritizoirao samo zato jer sam dobar devil's advocate i znam vidjeti drugu stranu, a koja ce i tei i meni reci nesto kao: da nevinost, ali iz sadasnjeg trenutka, ne mozemo negirati prozivljeno. jer je to lazh. mozda se naucimo zivjeti i kao odrasli... uintegrirati djecji pogled u iskustvo. to mi zvuci kao nesta veliko.

koeljo. evo nas svo troje na slicnoj stazi. milo mi je :) Dakle, kako ja to vidim, ideal 'djecjeg pogleda' je suprotan idealima koje smo skupili i koje volimo zvati zeljama i ocekivanjima od sebe i naseg zivota.... kako rekoh a meni je puno toga dalo, dijalekticki princip sinteze i to stalno, obojeg je ono kako mogu zivjeti tu podjelu. Meditacija je dobra za pogledati stvari bez predrasuda, ab-ovo. a zelje i 'ideali' za znati kud idem i za sto radim, i zivim. malo cu recimo o tome razmislit u samoci. ali sam prilicno siguran da je rjesenje tu, u tome.

i jos mi izgleda da nije point pogledati samo bez predrasuda na svoja iskustva. ili da je to uopce point. ne bash. nego, gledati djecje u buducnost, a na temelju iskustva. uh dalje od ovog nece ici ovako nabrzinu vidim...

Coelho ja mislim da je to sve jednostavan razlog manjka izravne komunikacije, i mozemo se i dalje igrati 'tko je kriv' ako mislish da ce to ikom nesto donijeti ;PPP

ma pravo imash. no, ja ne želim ne imati iskustvo. govorim upravo o tom vraćanju nekih jednostavnih pogleda i nihovog integriranja u sadašnji život. ono fascinantno kod djece je to što ona žive 100% u sadašnjem trenutku. dok "odrasli" previše vrludaju prošlost-budućnost. mislim da je najbitnije razvijati upravo takvu fokusiranost na trenutak...i mirnoću uma. :)

ih...nema me na kratko a ovdje već romani. istina možemo ovak u beskraj teoretizirat...

kako rekoh, fokusiranost na trenutak je ono gdje nemash zhelje, niti imash odgovornost nekom cilju ili namjeri. ne mozes skroz tako zivjet. mislim zgodni su trenuci kad jesam bio, nedvojbeno. ali i dalje mi se cini da je taj zahtjev odvec 'jak'. to je prica o dva vremena: vrmenu u kojem jesmo, to je to djecje, i onoj 'svijesti o vremenu' koje je virtuelni pojam i pomaze nam da razlucimo nase zelje i nasa iskustva. fokusiranost u trenutku donekle to brishe. tu treba sintetizirati stvari rekao bih. (ah, lijepo li je pricat sa zivima :)

(rijeci su za vjetar...) nego, ocemo organizirat jedan lakunoc ubrzo?

(hehe, pa vec je jutro. znaci, nazalost neki drugi put?)

(btw, 87 onlajn clanova sto znaci da mi cinimo vise od 2% ukupne iskrine populacije u ovom trenu :))))

fokusiranost se vježba. doslovce. no sad neću ovdje ulazit u stvari poput tehnika disanja koje tome pridonose... znam da je lako teoretizirat i pričat o tome kakve bi stvari trebale zaprovo izgledat, no mislim da čovjek zaista živi i daje sve od sebe samo kada je 100% fokusiran na svaki trenutak. ah... pet sati...mali noćni razgovori...

odoh ja sad...valjda...polako...ustvari, mogla bih čekat josh sat vremena da odem do dućana po topli kruh... ;)

znam o cemu pricas i bio sam tamo. malo mi je to bezivotno ponekad. sjecam se tada i poslije pa usporedjujem. malo osciliram izmedju pristupa jer mi je pojedini dosadan. al okej. ipak ako si stalno fokusiran na sada, nemash ni proslost ni buducnost. i nemamo ih, to je istina. ali ako imash neke zelje i njima/sebi si odgovoran/na onda nekad morash gledat i naprijed/natrag. tako ja to vidim... nego, idemo ha? spat?

vish kak je to sjebano. tipkanjem se nemresh dogovorit nit za tajming oko odlaska spavat ;))) enivej. hm hm...? idem spat. pusa.

ouku douki...hehe...mogla bih sad pročitat sve komentare od početka...pa tko zna...možda mi se i prispava...noćca pri... ;)

Da, počeo je probijati miris zemlje, stvarno nagovještaj proljeća...