True story

Pohlepa je lažno božanstvo koje nas mami: Daj mi se i ja ću te nasititi. Međutim, ovo nas božanstvo ne može nasititi zato što je naša duša veća od pohlepe. Ona ne želi nikakvo zadovoljstvo koje nije vječno. Mi smo razbijene posude. Duša ne želi nikakvu ljepotu u granicama. A svaka ljepota koja nije Bog ima svoje granice. U svakoj sam savršenosti vidio ograničenje, kaže psalmist. Tako se objašnjava ovaj osjećaj tuge, ova bolna slatkoća svih lijepih stvari. Životinjama je dovoljna ova zemlja, i one ne trebaju ništa više, a čovjek se samo beskonačnim zadovoljava. Svaki instinkt u stvorenju želi biti zadovoljen prema svojoj prirodi i sve prirodne potrebe žele biti utažene. Čovjek je rođen s instinktom za beskrajnost, s instinktom za Bogom, i ovaj nagon mora biti zadovoljen prema svojoj prirodi. To je žeđ za beskrajnim iluzijama, kažu neki ljudi. Svaka ovisnost o stvarima je frustracija. Zato što je to ovisnost o nečemu što ne pripada nama, čime nepravedno želimo gospodariti i što će nam jednom biti oduzeto. Međutim, tko je iskusio Boga, njega više ne mogu mamiti radosti stvorenoga svijeta. Na svečanom stolu će nam se gaditi pljesnivi kruh koji smo s velikim uživanjem i glađu jeli u zatvoru. Ovaj sjaj istine, stvarnoga i autentičnoga, koji zrači iz svega stvorenoga i čini da nas stvari privlače, jest sjaj Božji. (On je beskrajni sjaj jer je Istina). Ovaj slatki blijesak dobrote u svakom stvorenju, koji nas potiče da ljubimo svijet, jest odsjaj Božje dobrote. Od njega sve zvijezde i sve lijepe stvari dobivaju svoj sjaj. On je prisutan u svim stvarima i osvjetljava ih, a da one ipak ne izgore, kao vatra u grmu koju je Mojsije vidio. Pri pogledu na sve lijepo, na lijepa čovjeka, lijep krajolik, trebamo misliti na ljepotu Boga koji je sve stvorio. Trebamo se tome nesebično radovati, a da ga ne želimo posjedovati i tako ga oduzeti Njemu. Ti živiš za Boga i Bog živi za tebe. Raduj se svakoj ljepoti jer je ona pohvalna pjesma ljubljenome i zato pohvalna pjesma tebi. Ti si Njegov, On je tvoj. Zemlja je posvuda lijepa: u Nikaragvi kao i u Veneciji, u Kentuckiju kao i u Sahari. Svi krajolici svijeta su lijepi: more, pustinja i šume, stepa, jezera i bregovi, ekvator i Arktik. Svugdje je Bog i On nas prekriva svojom ljepotom i poezijom. On daje da kroz naše oči i kroz osjetila našega tijela ulazi vidljiva ljepota koju je ona stvorio. A sve je samo odsjaj njegova sjaja i bogatstva. Sva je ljepota Tvoje zemlje, Bože, puna očaranosti, sva su tvoja stvorenja zavodnička. Ali kako bismo se mogli suprotstaviti ovom sjaju da bismo Tebe posjedovali, Tebe koji si mnogo više od ovoga svega? Kad nas već svijet očarava, kako ne bismo trebali sagorjeti kad Te budemo vidjeli licem u lice? Išao bih pješice do nakraj svijeta kad bih Te ondje mogao naći. Ali ti nisi na kraju svijeta nego u meni. Svi pogledi ljubavi ovoga svijeta su u Tvom pogledu, Tvoje su oči utopljene u mojim kroz svu vječnost, kroz vječnost one mene gledaju….