put i povratak

...stvara razmak.
(ah, uvijek cu znati ostetiti tvoj ponos. a kad je povjerenje s razlogom krhko, tisina je razoran cimbenik.)
i, sta ti trebam crtat, da drhtim kad vidim novu poruku? ne zato jer se bojim da nije tvoja, nego jer se bojim da je. i toga sto ces mi rechi ... bezveze zapravo. tisina je opasnija.

tolko dugo dok ocekujesh od drugog da povuce pravi ili pogresan potez to nije bliskost nego dokazivanje i igra. nema pomoci. :(

daki, kako rekoh. igra. nije bliskost. i ne moze biti. :(( ako zelis vidjeti da padam, mozes to napravit. pitanje je sto zelish? vidjeti stvari kakve jesu? ali to kakve jesu u tisini nije ono kakve jesu ako pricamo. 'stvari' tocnije, ja, nismo nepromjenjivi. odnos je igra oboje za isto i ovo sto ste vidli ste vidli samo zato jer ste napravili da bude tako. eto. lako. i tuzno.

nazad ne. samo naprijed... a sto tamo ima to se pitam. zatisje, velish. ne znam... nisam ziher bash... al, izbora ionako nemam. ruka mije uvijek pruzena. koliko god okracala do sad.

ha? kakva je to sad apstraktna fora... daki?! i sto se tu uopce mijenja? ako si tuzna sa svojom tisinom, a pomirena s njom, kako bih ja trebao vjerovati u tebe?!

e sad, jel ja to mogu vas tri ocito upucene dame pitat nesto, ono ful jednostavno. mislim, onak, mushki jednostavno i bez puno prtljanja (+fala lijepo kaj ste se po/javile :)--- e jel' to sve znaci da ja lijepo sutra bolje da idem na izlet??

nisam uvjeren u mucno+korisno, kaleina, al nisam ni ziher da tocno znam na kaj ciljash.

i kaj mi nisi mogla to rec, pa onda odem na izlet. preko granice?

shta najs? ah dobro nista, daklem, i dalje nista mudriji necu bit i dalje ce ostat sve za qrac. bah. bah. bah! tak, fino, samo sutimo. to je sve za 5. bla. :(((