put i povratak

to nije ono kaj mislite. nene. to vam je ono kad si slozite u glavi svasta. mashta. i snove razne. onda kad se bojite kak ce neshto izmashtano 'ispast'. i onda ne mozete vise nista napraviti kako bi proveli pocetnu ideju... to vam je ovak:
imate nesto kaj vas muci. i onda o tome razmisljate kako bi to se moglo rijesiti. i smisljate i smisljate, i ono panika vas lovi jer znate da nemate vremena, a opet isto tako znate da to sto sad smisljate je nesto sto je odluka, pa valjda za sva vremena... i onda tako smisljate i zurite se. i tako vrijeme ide, a vi smisljate i zurite se smisliti, jer je to nuzno da bi se nesto napravilo. nakraju vas vrijeme prestigne i puknete. nakraju nesto bude. i onda vidite kako vas je zbunilo to misljenje. i onda naucite nesto o razmisljanju, i o tome kada je vrijeme za smisljat a kada za planirat, a kada za opustiti se.
kako se opustiti? pa recimo druzenjem s ljudima. popunit misli drugim sadrzajem najlakse je tudjim rijecima, zive osobe. ne pricom o problemu, ne misljenjem o tome. jednostavno, druzenjem.. To fino anestezira preveliku dubinu razmisljanja. Da dubina moze biti prevelika jer se katkad ponetko zakopa tako duboko da se iz tog mora vise ne nazire povrsina. onda lijepo izdahni pa pogledaj kud idu baloncici. tako je to. popricaj s ljudima o njihovim pogledima. tesko je stalno prevrtat iste stvari po glavi, al da je samo tesko, bilo bi lako. nego je i opasno. zanimljivo kako se covjek, ah a ja sam uglavnom sretao zene, moze lako izgubiti u svojoj glavi...
[nauciti pustiti svoju brigu, a ne odustati bozanski je nauk.]
grlim vas, jer ne znam drugo.
 

ako se ne varam, a sad mi je palo na pamet, rekao bih da je toliko razmisljanja ono sto nas dovede da zaboravimo sto osjecamo. jedan dio sebe zanemarimo, i ne uzimamo tim planiranjem silnim u obzir. a to nuzno ne dovodi do ispunjavajuceg rjesenja. jedino oboje skupa (misao i osjecaj) moze doprijeti do sinteze/zadovoljstva, i _nikad_ samo jedno. Osjecaji su prisutni kad se misli utisaju. i obratno. get the balance right, rekli bi, ponesto dvosmisleno zbog engleskog jezika, Depechi, davno.

samo sam se dosla malo uvuci u taj zagrljaj ;)

hah kokice, trebat ce nam obojima za cijeli vikend, vidi mi se hah....

----O---- ;) ;*... mozes i sutra dobiti ako hoces ;)

sta ces bit tu?

aha, radna subota...