postumno

metalni sat kaže tiktak. nad terasom svijetli ružičasti T-com. putovanja ojačaju ritam, a među udarima tempa zasjaju i note, bez njega minuciozne do rasplinjanja. metalni romobil, mali nogomet, laka ljetna haljinica, dječji smijeh, kolač od jagoda, praznična gužva uz obalu među borovima do bena.

mobitel je prazan, punjač je u sobi u kojoj spavaju klinci. palim bojler za ujutro. 66 channels and nothing on. bit će dug dan, treba još malo odspavati.

ali, osjećaju li to, taj sustav, kao ritam? možda je nalik. kao beat na sintisajzeru nekog benda za vjenčanja i sprovode. konzumiran sabijen ima poznat domaći okus i drag je kao što je draga jasna zlokić na lošim zvučnicima krčme u kojoj se vozači autobusa ogrebu za ručak.

možda još cigaru na terasi. mr. bojangles scat. par gutljaja nesice. nizbrdicom klize bez gasa prema centru, gdje se čuje nešto više prometa. nedostaje noćobdija da na križanjima podvikne četiri su sata i sve je u redu.

nije noćobdija nego ranoranilac....4 su sata i 22 minute i sve je u redu.

kada bi sve bilo u redu taj red bi obuhvaćao zemaljsku kuglu nekoliko puta.

http://youtu.be/wvA54D2Gz3E

tako nekako... beat ganja dok su priče hormonalne. eh... a onda prerastu u priču o priči :)

pokušavam se sjetit kad sam bila zadnji put budna u 4 ure? hm..nedugo ipak, kad sam ne samo pisala ko ti već i šetala...livadom! ne ponovilo se!

ma nije samo to, to je više živ-mrtaf, baš kao razlika između bubnjara i ritam mašine. ritmovi koji nisu živi da ne riskiraju greške.