all_or_nothing

Ponašala se užasno.Ne da mi blizu.Opet sam bio prljav i smrdljiv.Opet mi je cement naselio prostor ispod noktiju.Nekad sam ih grizao pa nije mogao.Kako sam prestao?Izbili su mi zube u birtiji dok sam branio njenu čast.Davno je to bilo.A sad mi bazdi iz ustiju.Kosa je otpala a brada mi poput svinjskih čekinja.Tko bi me i poželio?Ni unuka me neće poljubiti.Osim ako nemam čokoladu.Moraš ih kupiti,nema druge.A i ona se raširila.Kao,sve je to voda...A je,baš...Ima 30 kila više nego je imala.Ako je loše volje ne možemo se ni mimoići u hodniku.Smeta joj moj stomak a svoju guzičetinu ne vidi.Ni na tavan se po kobaje ne može popeti.Da,baš,miševi ih kradu kad malo-malo fali koja.I još kaže da hrčem.Koja luda!Vrište njoj neke spodobe u glavi.A i tamani te cigarete kao zec mrkvice.Da bar ima neko takmičenje u žutim zubima.Ali barem dobro miriši iz kuhinje.I čisti čaršavi na stolu.I umak od hrena.I,gle,ono turbo pile koje je lovila danima!Ćopila ga je!I krila mu vidim čopala.Da ne odleti valjda....Što joj je?Plaća je tek idući tjedan.Garant je poslala onim beštijama para!Kako djeca mogu izmust!Kao da ja serem novce!A gdje li je?Sjećam se dana kad mi je ostavila poruku na stolu:"Dragi,ja sam kod mojih.Ovako više ne ide.Ne voliš me,ne jebeš me a i poštar je čovjek mog života..."Poštar?Jebat ću mu majku,izderem se,a kučka izleti iz ormara vrišteći od smijeha i skoči mi u zagrljaj,objesi se tankim ručicama oko vrata i opkoli me bedrima...Eh,da zagrljaj...Gorio sam od bijesa.Gorio sam od straha.Drhtao sam od želje.Da,drhtao sam jer ruke su moje lopate a njen je vrat obična slamčica krhka i...Bila je tako nježna.Bila je tako snažna.Prste mi je splela u kosu i tako zarobljena podigla se još više i isturila grudi.Grudi zarobljene kariranom košuljom i nisu mi neka prepreka i dugmići se razlete po cijeloj sobi a ona tiho vrisnu jer bio sam grub...Stisne me bedrima još jače a ruke joj se presele na moja ramena.Ulovim je za struk i ona se pusti.Stomak joj je bio mekan.Bijel poput tijesta i samo je zvao da ga dotaknem usnama.I ugrizem.Kose su joj padale do poda.Okrenem se i stisnem ju uz zid."Pobjegni sad kod mame ako možeš,ludo",šapnem i osjetim nokte na leđima.Dovoljno da izgubim razum i strgnem odjeću sa nje pa sa sebe...Izgubio sam pojam o vremenu.O stvarnom i nestvarnom.Cijeli se svijet sastojao samo i jedino od strasti.....Uh,kako smo se jebali...Nekad.A gdje li je debela sad?Moram joj reći da ju volim.Hmmmm...Poruka."Dragi,ja sam kod..."

srky, jedna pametna žena je uvijek govorila da dobar izgovor zlata vrijedi... možda problem nije u nedostatku seksa, već u nedostatku svega ostalog kad se seks prorijedi... :-))

Napiši ti njoj poruku:"Draga,ja sam kod...." i iskoči iz ormara.Grrr.....

tako iskreno, istinito... fenomenalno!!!