Životinjsko carstvo

Pokušajte zamisliti život Link, a nemaš s kim zaplesati? Eh, takav je moj život: sve što ja volim je u manjini.

- Dubravica ne prodaje kukuruzni baguete nedjeljom zbog premale potražnje;
- Mlinar ne prodaje bijelu rustiku nedjeljom zbog premale potražnje;
- Aquarius ne uvozi Suzanne Vega ili Aimee Mann zbog premale potražnje;
- Algoritam mi ne želi platiti suvislu cijenu životnog djela Johna Irvinga zbog premale potražnje; radije će mi platiti prijevode raznoraznih no-nameova za koje postoji privremena potražnja;
- Deliciiije me deru za nougat prutiće zbog premale potražnje (ajde, oni ih bar drže, ZBOG, između ostalog, i moje potražnje);
- Lantea Group me dere za proizvode firmi Samoon, Helena Miro i sličnih, koji se ne prepadnu stražnjice br. 46, zbog premale potražnje;
- TV program me tlači idiotarijama zbog premale potražnje za sadržajima shvatljivima osobama s IQ-om od bar 110, zbog premale potražnje (ali uredno naplaćuje istu cijenu svima)...

Itd. Itsl. Niti jedan od MOJIH izbora me ne čini nesretnom. Ali tuđi da. I ne, nije to projekcija krivnje, niti transfer odgovornosti: jednostavno je tako. (Usput, i ja mrzim crnačke filmove, osim kad ih režira Spike Lee, jerbo me se njihova manjinskost uopće nimalo ne tiče, osim empatički.)

hehe.."ali uredno naplaćuju svima"

btw, kaj nisi rekla za cedeove?

Sve kaj si nabrojala Zagreb čini malim gradom.

Zamisli kako je u..Benkovcu, npr?

Eh, kad ne ovisim o udruženom radu, moja sreća može biti pregolema, ali i savršena: hoba a la moi to jest.

Manje palanke od moje me ne zanimaju; čak niti veće, osim kad sam umorna.

Grad od palanke razlikuje upravo to (ne)obaziranje na zakonitosti potražnje: NY nudi čak i ono što manje od 1% njegovog 8,nešto milijunskog stanovništva traži: jer, tko taži, taj i nađe. I zato im se isplati nuditi, čak i kad potražnja nije bogznakakva. Dapače - baš ONDA im se isplati!

Ali hrvatske palanke su naviknute na rusku uravnilovku. I to ti je to: nemre ovdje biti zdravog kapitalizma dok bolesni boljševik u nama ne ugine.

Osim toga, nekakvo međunarodno i prilično ozbiljno istraživanje je pokazalo da Hrvatice u prosjeku nose broj 42: što će reći, za brojem 46 vlada bar četvrtina potražnje. Ali hrvatski trgovci nemaju za to sluha - jock, oni bi radije sveli Hrvatice na manju mjeru, nego što bi priznali kako stvari stoje (ili vise) i zaradili na tome.

Hrvati se srame vlastite veličine: radije će je zapakirati u crninu na lastiš, nego je pustiti da se slobodno klati, a kamoli dopustiti da se razigra u veselim bojama i slobodnim krojevima. Moda je u izravnoj sprezi s cajtgajstom, a ova s politikom. Dok broj 46 ne bude prihvaćen, nema ovdje demokracije i civilnog društva!

hahahahahah

*ovaJ

Ti misliš da se zezam, marto, ali ja ti najozbiljnije govorim: moraš prihvatiti višak da bi priznala manjak i pronašla prihvatljivo - i ugodno! - rješenje.

Ne radi se o neprihvaćanju.
Samo nisu okrenuti kupcu.

Je. Zato ih naguzi tko god se sjeti, osim kupca.

istina.

Hm..zbilja nema dućkasa sa robom u veličini 46?
Ono..od 34 do 50?

jbt..pa većina žena koje imaju lovu je tu negdje..

Neki dan sam kupila kutnu poličicu s držačima na vakuum. Piše da prianjaju uz svaku čistu i glatku površinu. Ja alkoholom očistila pločice, stavila držače i potom (točno po uputi) poličicu, koja je nakon 10 minuta otpala, bez ikakvog opterećenja. I tako 4-5 puta. Niš, sljedećeg dana, ja sasvim spokojna u spoznaji ispravnosti svojih potrošačkih zahtjeva, spakiram poličicu, vakuum držače i račun i natrag u prodavaonicu. Vlasnik isproba na svojem zidu - padne. Isproba na drugom zidu - drži. I onda lijepo odbije moju reklamaciju te ponudi zamjenu za drugu robu u istom iznosu (130 kn u trgovini sanitarijama?). Pitam ja, "Ako nazovem inspekciju, hoće li se ustanoviti da je moj zahtjev za povratom novca opravdan?" Veli on "Hoće!" i poturi mi pod nos račun na kojem piše: "Ako je roba vraćena zbog neispravnosti, povrat novca; ako se kupac predomislio, može, ali samo istog dana." A ispade da sam se ja predomislila, jer paz vraga, kod njega poličica ne pada. OK, velim ja, ajte vi do mene doma pa je vi montirajte, možda sam ja fakat glupa, a ne prvrtljiva. Montirao on. Pala ona, za 10 minuta. Ja kupila dvije kineske vješalice na ljepilo za 5 kuna i sad stoji. Ali ovaj trgovac fakat više nikad, ali apsolutno nikad, neće zaraditi niti lipe od mene.

heheh..
dofurala si ga doma?

ofertisima i sl su me naučili da se isplati kupovati samo police koje se buše.

I onda im je "Država" kriva. Ma daaaaaj, naj me jebat!

Vjerujem, marto. Ali jedan od posmrtnih lešinara mi otuđio bušilicu (nakon očeve smrti) s argumentacijom da će mi on i tako bušti kad god poželim. Očito nismo mislili na iste rupe.

i to pravom bušilicom.Ne onom malom.

bleso.

A jebga... Zato sad novi bušioničari imaju svoju šansu ;-))

hehe.
Dodaj u profil specifikaciju za hilticu.

Ma daj, tko još čita profile? Moram pronaći neku sliku na kojoj se jasno vidi moja potrebitost.

Samo nađi neku jasnu.

I masnu. Naime, broj 46 je itekako popularan među bušilačkom muškadijom!

:)

Idem malo taložiti salce, nedajbože da se smanjim, ispast ću najobičnija konfekcija... Cmok!

cmok!

moja prijateljica nosi 56 ... nedavno sam joj u zagrebu u c&a izabrala garderobu u vrijednosti 3000 kuna...

ne znam što bi rekla da živiš u splitu i nosiš 46 i da si ne možeš gotovo ništa kupiti