ima boga

Rođen sam poslije drugog svijetskog rata, bio Titov pionir, pa omladinac, pa komunist, sve što znam o drugom svijetskom ratu i neposrednom poraću, naučio sam od drugih, a o izgradnji socijalističkog samoupravljanja, znam iz vlastitog iskustva, počev od reforme 1963/65.g. do nestanka ili bolje rečeno, raspada SFRJugoslavije.
Tito je naredio i ostvario za vrijeme drugog svijetskog rata, ono što mu je Kominterna i Staljin izričito zabranio, istovremeno je provodio narodnooslobodilačku borbu od stranih ugnjetivača i socijalističku borbu protiv kapitalističke klase, rezultat koje je bila SFRJugoslavija, na osnovama zacrtanima u jeku borbe 29.11.1943. g. u Jajcu, federacija ravnopravnih republika sa jednakim pravima svakog pojedinog naroda i narodnosti ma gdje u toj federaciji živjeli.
Borbu je vodio protiv okupatora:Njemaca, Italijana, Bugara, Mađara, Albanaca putem kojih je Musolinijeva Italija htjela zavladati dijelom Srbije i Makedonije, te protiv domaćih stranih plačenika: ustaša i četnika u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Nedićevaca i Ljotićevaca te Mihajlovićevih četnika u Srbiji, belogardejaca u Sloveniji i ostalim neprijateljima njegove politike mira i slobode za sve narode u Jugoslaviji i svijetu.
Od feudalne, ratom porušene zemlje, sa narodima različite vjeroispovjesti, različite nacionalne pripadnosti, u okviru jugoslavenske federacije svih ravnopravnih naroda i narodnosti Jugoslavije, uspio je pretvoriti SFRJ u srednje razvijenu europsku zemlju, sa iskorijenjenom nepismenošću, iskorjenjenom tuberkulozom, sa industrijom, poljoprivredom, prijevozom, trgovinom i turizmom, sve u službi radnog naroda u diktaturi radničke klase nad proizvodnim odnosima, pod rukovodstvom SKJ sa njime na čelu.
U međunarodnim odnosima, uspio je Jugoslaviju, samim time i sve jugoslavenske narode, predstaviti u najboljem svijetlu, vodeći se politikom nesvrstane, miroljubive i aktivne koegzistencije sa svim narodima svijeta, bez obzira na društveno politički sistem koji vlada u tim zemljama, uvijek se zalažući za potlačene u bilo kojoj zemlji na svijetu.
Za svo vrijeme SFRJ i Titova života, jamac mira i prosperiteta bili su komunisti sa Titom na čelu i JNA, organizirana da doktrinom opće narodne obrane, bude u stanju oduprijeti se bilo kojoj sili na svijetu i zaštititi jugoslavenske narode, dok su milicijske snage održavale red i mir u zemlji boreći se protiv kriminalaca.
Po uzoru na SAD, težilo se kako bi se jugoslavenski narodi počeli izjašnjavati prvo Jugoslavenima, a potom Srbima, Hrvatima, Slovencima ili kojem su već narodu ili narodnosti pripadali, a vjeroispovjest je postala privatna stvar svakog pojedinca. Sve ovo ozakonjeno je Ustavom SFRJ i Ustavima pojedinih jugoslavenskih Republika i dvije AP: Vojvodine i Kosova i Metohije, obje u sastavu Republike Srbije. U svijetu su nas prihvačali kao Jugoslavene, mnogi to još i danas čine.
Tada je došao i najtužniji dan za sve nas, umro je naš voljeni predsjednik, Maršal, Stari, naš drug Tito! Skamenjeni, sa suzama u očima svi smo zastali, jecajući li nijemi, svi smo pomalo shvačali da smo izgubili najdragocijenije što smo imali, velikoga državnika i vođu koji je želio slobodu za sve narode svijeta, a uspio se izboriti za slobodu svog naroda, svojih južnoslavenskih naroda.
Ispratio ga je na posljednji počinak cijeli svijet, kao nikada nikoga do tada, a niti poslije do sada, njegovom odru došli su se pokloniti svi značajni državnici i velikodostojnici svijeta, odajući tako počast njegovu liku i djelu kojim je zadužio čovječanstvo.
Titove parole su bile: «bolje grob nego rob,smrt fašizmu-sloboda narodu, tvornice radnicima-zemlja seljacima, tuđe nećemo-svoje nedamo, proleteri svih zemalja ujedinite se, živjelo bratstvo i jedinstvo,» pogotovo ovo zadnje je često ponavljao govoreći: «čuvajte bratstvo i jedinstvo ko zjenicu oka svoga,»! Sjetite se toga! Sjetite se!
Pjevali smo pjesme da nećemo skrenuti sa Titova puta, ali nismo znali kako održati zadanu riječ pod novim uvijetima nadiruće globalizacije organiziranog financijskog kapitala kapitalističkih zemalja.
Nije bilo Tita da nam kaže kako se izboriti protiv politike «podijeli pa vladaj», na koju su nasjeli naši narodni vođe, njih šest, koji su trebali zamijeniti Tita.
Rezultat toga bio je raspad SFR Jugoslavije, raspad u krvi, ponovno dizanje svojih nacionalnih zastava, rušenje i paljenje tuđih stijegova, brojenje krvnih zrnaca prema religijskim pravilima.
Poražene snage u drugom svijetskom ratu ponovo su dignule glave prijeteći da će zavladati nad nama.
Dok su jedni ratovali braneći svoje, one su, u nikada proglašenom ratu podijelili društveno vlasništvo između svojih pristaša, prema u ratu ne ratu donešenim zakonima. Pljačka po zakonu ipak ostaje pljačka. Postali smo sirotinja, tuđi na svojemu.
Zadužili su nas do sedmog koljena, ne trebamo više ići na rad u inozemstvo, gastarbajteri smo kod kuće, ili još gore, nezaposleni smo.
Žele nam zabraniti okupljanje i odavanje počasti našemu jedinom, neponovljenom drugu Titu, hoće ga proglasiti zločincem kao i cijeli antifašistički drugi svijetski rat, ali nećemo im to dozvoliti, iako od nas nitko nije sposoban kao što je bio Tito, budimo svi zajedno kao jedan, kao jedan: Tito!

obrisao sam Rakyju komentar jer sam ga smatrao nepriličnim, te blokirao komentiranje, ali predomislio sam se kometirajte slobodno, biti će mi drago ako mi ukažete makar i na samo jednu lažnu tvrdnju u mom blogu.

komentirajte...

Hvala stari nebi komentira , nista ,
ja imam jako lose iskustvo za vrime Tita i poslije Tita
ali necu komentirat nista ,

kako je bili lijepo živjeti sa titom
ovo sve drugo je za kurac
banda i lopovi

Ja bi s guštom, al obećo sam već da ću bit ko Đuro Strugar. Osim tog, men se drugarice neće sviđat ako budu ko Tito. Ja bi da one budu više malo ko Milena Dravić.

Ma, ja sam jednom još kao stariji pijonir ili mlađi omladinac mahao povorci. Jedino što sam uspio vidjeti su bile tri pudlice. Onda sam i ja shvatio: maho, ne maho isto mi se piše. A jopet mi nekako i drago što se još uvijek narod sjeća Ustaše iz Kuće cvijeća. Samo hrabro starino!