Iskričarije

Kasno popodne. Busna stanica. Bura trzavim šamarima otkida uši s glave.
Riječku buru jednostavno moraš voljeti, iako ti otkida uši s glave (a otkida). Pred očima čitav Kvarner bistar poput suze, vedar i jasan, dok zrak miriše na... nešto. Nešto bolje.

Na busnoj stanici gospođa od solidnih 60+ utisnula vrat u okovratnik kaputa, mislim si - ova nije domaća, domaći buru ignoriraju na takav način da mi je sve zima kad ih gledam. "Uh, al brije" započne ona, blagim slavonskim naglaskom dokazujući da sam u pravu. I tako započne razgovor, uz neizbježivu uvodnu poštapalicu "al' tebi ne smeta, ti si još mlad".
Gospođo, imam 50.
?!? Ja vam nebi dala možda četrdeset! - i nastavi dalje, naglo sa "ti" skakučući na "vi" pa opet nazad.
U deset minuta čekanja autobusa, istresla je iz mene jel' sam oženjen ("moraš si nać neku, nije dobro bit' sam!"), otkud ja u Rijeci, imam li koga ("ja imam muža al' k'o i da nemam!") plus sijaset životnih istina pri kojima nijednom nije propuštala spomenuti kako "kad se ljudi nađu, nađu se, ne pomaže tu šta je ne'ko u braku ili ne".
Mislim si... ma jel' se ti to meni upucavaš?

Dođe bus.

Sjedne ona na prvu stolicu od onih u paru, ja ostanem stajati držeći se za gornje rukohvate. Bus prazan, odlazak na drugi kraj busa bio bi vidljivo bacanje na ignore - rekoh, a što sad, do grada ću uspješno kimat glavom i potom ljubazno zbrisat.
A bus ljulja li ljulja, zavoj na zavoju, vozač k'o da je upro zbacit me s nogu, sve dok na jednom zavoju nisam zamalo pa odletio ovoj u krilo. E jeb'ga, što sad, sjednem do nje.
I krene ona u ofanzivu.
Od sočnih pričica što je sve radila kad je bila mlada (ideš!) pa sve do ispitivanja što volim jest, od zavoja do zavoja, a usput sve više oslonjena na mene. Ja mic lijevo prema rubu stolice, ona mic zamnom. Ja novi mic, ona novi mic. Kad smo se konačno spustili do ravnog dijela i željezničkog kolodvora, sjedila je više na mojoj stolici nego na svojoj - a ja sam balansirao na pola dupeta pokušavajući ne sletjeti na pod.
Napokon Žabica, u već zadnji čas - ja stigoh, ugodan vam dan! - i kidnem iz busa prije nego se pošteno snašla.

Mislim si... ma jel' moguće?
A nije da mi nije u jednom trenu došlo da je upitam - gospođo, a jel' znate vi što je Iskrica? Pa da je uputim na mjesto gdje bi definitivno imala što radit. I jedva suzdržah cerek pri vizualizaciji faca lokalnih jebača s kojima bi ugovorila predkopulativni dejt.


Errm... htio sam reć - kavu.