Životinjsko carstvo

Svakog jutra se budim sve zabrinutija: hoće li Veliki Gazda kazniti ove zbog kojih sam svakim danom sve nepokolebljivija nevjernica? Kakve su sankcije za loš izbor pravila življenja po načelima tisućljećima stare plemenske - i to pustinjske! - zajednice, čiji su potomci ili promijenili vjeru, ili zbog nje (a i zbog svojeg novog izbora) dan-danas ratuju?

Ne preostaje mi drugo nego uputiti usrdnu zamolbu nespoznatljivim silama Svemira neka im se smiluju zbog nepovratnog gubitka jedne duše - moje - a možda i više njih.

Kaznit će ih i nagraditi u pravilnim krugovima, samo morao bi čovjek biti predan kao Fabijan u filmu "Ritam zločina" da sve to pohvata i složi u križaljku.

Prije nekoliko mjeseci poznanik je bio bolestan i pomislila sam kako bi mu dobro došao određeni aparat kojeg možeš kupiti u ljekarni, ali njemu je kao i meni svaka kuna bila bitna. Pa sam jednostavno otišla u ljekarnu i zamolila vlasnika koji ne oskudijeva u kunama da mu aparat pokloni. Nije ga dugo koristio jer je ubrzo umro. Jučer sam dobila aparat za mjerenje šećera na poklon. Imam ja već svoj aparat, ali rezervni nikad nije naodmet. Poznanici "vraćaju" i s drugog svijeta i sve ide u krugovima. Problem je samo u tome što *dobro* ne registriramo, podrazumijeva se da nam se mora događati i mi ga zaslužujemo, a *zlo* viče izdaleka. I stavlja na kušnju one koji ga ne mogu otrpjeti bez da pljuske šalju dalje.

Idem se dohvatiti utega. I oni dokazuju krugove i vijek trajanja. Pa je Audrey lijepo rekla kako je naš odraz u ogledalu dokaz koliki je vijek trajanja čokolade. :~)

Ugodan dan! :~)

na ovo mogu samo dodati
"Svatko Svoju Ranu Liže"

Pukla si skroz! "..kazniti ove zbog kojih sam.." Još jedna kojoj su sve drugi krivi, ha?

Je, Rujankice, dobro ne stiže uvijek baš s onih adresa na koje smo računali. A moja se vjera temelji na ljudima: naime, iskustvo me podučilo da je altruizam (ipak!) ukorijenjen u ljudskoj naravi. I zato te čovjek nikad neće pustiti da skapavaš u nevolji. Pitanje je samo, koji će to biti čovjek?

Hehe, RI, od te kulture "lizanja rana" potječu mnoge gadne infekcije ;-))

Kokoško, stvarno si tupava: nisam li ti već mnogo puta napisala da svijet ne funkcionira po tvojim zamislima te ga stoga nema smisla prosuđivati isključivo po vlastitim mentalnim programčićima?

Hehe, ova gore popizdila! Je, naročito mi je uvjerljivo napadno i kičasto uvjeravanje u isplativost vjere ;-))

Prijavim svaki Korizmin blog koji vidim (dakle, NE svaki koji objavi, ali sve mi se čini da imam nevidljive i nepoznate istomišljenike) ne zbog vjerskih citata, nego zbog NEUKUSA i KIČA - njene blogove smatram uvredljivima za svoj ukus i štetnima za svoje oči.

Nego, čini mi se da kužim zašto vjernici tak čvrsto vjeruju da se vjera isplati: nakon desetljeća i desetljeća, nedavno sam nazočila jednoj misi. I fakat te ponese to zborno mrmljanje, pjevuckanje, ustajanje, klecanje... Kolektivitet je moćna psihološka sila.

Ono, fakat mi je bilo teže sjediti i ne sudjelovati nego što bi mi se bilo pridružiti.

Mnogi su tu moć kolektivnog rituala gadno, gadno zloupotrijebili. Npr. Hitler. Staljin. A bogme nije ni naš Tile bio baš naivan po tom pitanju.

U svojoj sam mladosti silom prilika nazočila nekolicini političkih mitinga. I, mogu vam reći, ponese vas to... Iako znaš da onaj za govornicom lupeta i sere, postane ti svejedno ako dovoljno dugo potraje: baš ti je good skandirati. A tek se derati, izvikivati parole prema kojima si inače potpuno ravnodušna - uffff! Koje pražnjenje. Treba ti još dobrih sat-dva kasnije da se ponovno skockaš i posramiš zbog onih nekoliko trenutaka kad si fakat ispraznila sve misli, kad je sve to skup fakat "imalo smisla".

Inače, drago mi je kad si ljudi nađu neki smisao u životu i zajednicu u kojoj se osjećaju poduprti i sigurni. Zato ja, ateistica, ne hodam po svijetu prijeteći vjernicima da će ih prije ili kasnije sustići neka katastrofa baš zato jer su, eto, izabrali neki smisao i zajednicu koja meni nije po volji. Činim to samo na Iskrici, da vidim koji je to osjećaj. Paaaa, nije loš. Sve bolje kužim vjernike. I sve mi se manje sviđaju. Bar ovi ovdje eksponirani.

E, tak... Za danas dosta o ovoj temi, bar kaj se mene tiče. Ručkić-krčkić, vodokotlić-kapljić, majstor (valjda) na putić...

prema parolama: Proleteri svih zemalja ujedinite se, tvornice radnicima-zemlja seljacima, padaj silo i nepravdo, smrt fašizmu-sloboda narodu, bolje grob nego rob, tuđe nećemo svoje nedamo, budi se istok i zapad budi se sjever i jug, što bilo koji čovjek može imati protiv takovih parola. Uz njih idu i povici: Živio drug Tito, Mi smo Titovi Tito je naš, Nije Tito koji hoće Istru već je Istra koja hoće Tita itd. itd.