Iskričarije

Ovdje ili bilo gdje drugdje - kad mi se nešto sviđa, velim da mi se sviđa. I velim zašto mi se sviđa.
No neke stvari te tako precizno i duboko pogode ravno u... mjesto... do kojeg je vrlo, vrlo teško inače doprijeti (a meni se, čitam li nešto noću, ponekad to desi), da jednostavno ostaješ bez riječi. Samo bi pokvarile.
Nije stvar samo u tome što je napisano, niti kako je napisano. Jednostavno, posloži se. Točno onako kako (ne) bi trebalo.

A i strah te uopće išta i reći. Pustiš li komentar pod taj blog, samo će se utopiti u sve i svašta. Pošalješ li osobnu poruku, ispast će - čitat će se - kao samo još jedan više ili manje nemušti ulet. A nije. Samo želiš reći - isuse. Ovo sam ja. To, napisano, živio sam. I to točno tako kako je napisano.
Strese čovjeka kad tako nešto doživi.


Pa stoga, ovdje, javno i otvoreno, priznanje napisanome:

Link


Emotivna muška publika koja ovo vidi, shvatiti će o čemu ja to.

uf..
prvo bageera sa svojim linkom..
..sad ti i mani sa ovim tekstom
:(
..i evo mi opet još jednog "emotivnog" dana

zato ja u subdžekt od poruke napišem ovo nije upucavanje večma zajebavanje

o megi baš mi je liepo pronać se ispod vas

nekako sumnjam da tu ima emotivne muške publike.

filipe..drago mi je da vam je lijepo ;P

momci se zabaviše...

toliko o emocijama :)

ima san praf filipe..
..nemoj začatavat emotivni blog takav ne-emotivan kakav jesi (šalim se)
jer bi mogao dobiti strijelu winetuovsku
;)

jebemte megi a jel to dovoljno emotivno?

beeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeelj
;PPP

ajme ja ovdi na iskrici prosipam dušu a dobim beljenje....tolko o emotivkama

San, pouzdano znam za barem dvojicu emotivaca, po mnogočemu nalik meni, koji me čitaju. Vjerovatnost da ih tu naokolo ima još podosta (ali me ne čitaju), zaista je realna.