Artman's blog

abanti divcu Marju, alaj mi ga jos u glavi odjekuje, bruji i vibrira...
Neznam kako, zasto i zbog cega i dali me na kraju itko nagovorio, al, bijah... ma, da bijah... stiglo se negdje oko 23:50 s kazaljkom na rezervi psihoaktivnih supstanci (nemojte me tako gledati, old scool: samo malo cokolade!!) i tocno 10 kilograma voca i povrca inside myself: nabijen od A vitamina, preko B1-12 pa sve do Željeza, prstilo je iz mene, bacalo me... Stigao sam sam, s frendom koji studira na glazbenoj akademiji i kome je elektronika u bilo kom obliku tip glazbe u potpunosti nepoznat izricaj, na rubu prezira... ali... razigrali smo se...
Elektroniku ne slusam aktivno, pratim je iz samih korjena (22 godine informatike u guzici, od mogucih 30) i na samom pocetku mog pohoda Koblerovom trgu bijah svjedok zalosti Rijecke elektronske scene: isprobavanje efekata s par sampleova, besramno los i prazan zvuk, ritam bez ikakve logike i stila, ako se to uopce moglo nazvati ritmom...
Zacudio sam se koliko poznatih ljudi sam sreo, na kraju je od svega toga mirisalo na nekakav party, jerbo sam 'brijao' sa preko 100tinjak prijatelja/ica i poznanika/ica koji su se u rijekama sljevali i odljevali ispred, iza i uz mjesto na kojem sam se rasplesavao po malo napredujuci prema stageu...
Nabrojati ijednog je lagani bed, jerbo bi se ostali nasli uvrijedenima (mos mislit!) , pa... necu...(mos mislit!)
Dobar dio veceri proveo sam s frendom DJ-em iz Zagreba s kojim sam se slozio da smo sirot i bijedan grad, da je scena mrtva... Dobrodusan i dobrohotan, a mozebit i naivan, propovjedao mi je GoaTrance koji svira (osim klasike, kojoj je also posvetio zivot i karijeru) kao lijek za ove ljude, Krashotice (djevojke vidno nagutane 'X bonbonima') i slucajne prolaznike... Sit pljuvanja i zedan zabave, odjebao sam svu filozofiju, zatvorio oci i poceo plesati...
I tad je krenulo... Bas sam taj fakin dan morao izabrati za uhodavanje novih cizama, razgazivanje je licilo na foot-scenario kakvog Sadeovog predloska torture za nozni palac i njegove susjede, cijelo stopalo pretvorilo se u zgnjecenu beskrvnu masu sto je rezultiralo plesom s nogama zakovanim za pod, dok je svaki pokret sipao novu bol, odjebah i taj impuls i jos vise se prepustih muzici koja je negdje iza 1:45, ma, tocnije 3:00 dobila nesto puniji bit...
Prvo je s mene letila jakna, cime je ples odmah postao dinamicniji, jerbo - vani je ipak zesce popustila sparina, a ondak i kosulja... Okruzen tako frendovima, frendicama i ljudima koje uopce ne poznajem a koji mene izgleda odnekud znaju, ponovo zatvorih oci i nedoh se na vrhu planine, vjetar je nosio valove boja, trava pod mojim bosim nogama bila je purpurno plave boje, a valovi se nemilice nabacivase na stjene, barem koliko se vidjelo s tog mog obronka...
Tad osjetih prvo smrad alkohola, potom i to da me netko grli... Otvorih oci, vratih se u masu i ugledah djevojku od svojih 21-24 godine kako mi na vrhu jezika nudi plavu tableticu koju je prethodno kupila od +-+-+-+-+- koji su plesal iza mene... Ni to mi nije pokvarilo raspolozenje, zatvorih oci i nastavih plesati dalje...
Osjetio sam ruke koje me diraju, ljude koji me guraju, al u tom trenutku mi je u potpunosti bilo svejedno dali ce mi netko izvuci mobitel ili novcanik iz dzepa, bio sam u svom filmu, in the mood i sto je najbitnije - bio sam sretan!
Potom opet ruke po mojoj izbrianoj glavi i tad, na trenutak, opet otvorih oci... Opet ona, Krashotica, prekrcana jeftinim vinom promrmljala je nesto u stilu: 'Ti si meni, jebote, tako sladak'... Vidio sam da opcija ignore ne pali, pa odbrusih u svom prepotentno nabijenom stilu: 'Ti meni nisi, smrdi ti iz usta i pijana si k'o krava' sto je rezultiralo k'o perce lakim udarcem u moj trbuh i kupljenim mirom za cijelu vecer. Potom je i bitrate postao mrtav, nastupila je lagana pauzica (tocnije, na scenu su izasle Divasice) i dok palih cigaretu vidjeh svoju tlaciteljicu kako odraduje scenu iz 'Poltergeista' izbacujuci ogromne mlazeve rucka, vecere i Ribice (Ribar - ili neko slicno jeftino i lose vino kupljivo za sitnu lovu)... Oko nje se skupilo povise napaljenih frikova, pa odlucih intervenirati, povevsi je u stranu, ocistih joj lice papirnatom maramicom i razmaknuvsi kosu dok je u novim valovima rigoletom zasipala moje cizme i rubove nogavica. Potom je dosla njena turbo-mega-cool-nabrijana partyjaner frendica i inzistirala na tome da dodem na nekakav after kod njih, ali sam i tu situaciju regulirao davsi izmisljeni broj mobitela, mada me to nije spasilo 'bratimljenja' s alkoholiziranim partijanericama, a potom su na svu srecu nekamo iscezle.
Upoznah i jednog relativno simpa decka, Dinka, 19-ogodisnjeg studenta prava koji se pravdao svojim izbjeglistvom iz rock-a a kojeg su moje tlaciteljice - tukle... To mi je sve skupa bilo toliko simpa, te njegove reakcije na situaciju da smo neko vrijeme proveli smijuci se, diskutirajuci o onim posve nepotrebnim i glupim stvarima o kojima mozes od 5 popodne do 5 ujutro bez konca i ikakvog (pametnog) zakljucka...
I onda, opet zatvaranje ociju i ples... ples... ples... Dok se iza mene odigravala vrlo ziva preprodaja X-eva, 'seoba naroda' s ljeve na desnu stranu, gore i dolje po tom malenom trgu, poceci novih ljubavi i prekid jedne stare, ples.. pless i plessssss... cijelo tijelo se pretvorilo u jednu gumeno savitljivu bananu koja je vibrirala u ritmu house-a koji se pretapao iz trance-a u progresive... ili sl... dodah u glavi zvukove Diređidua, oboe, orgulja i tisuca udaraljki i udarih neki samo meni poznat ritam... Onda opet navala tlaciteljica, ovaj put meni poznatih: 'Na cemu si? Na cemu si???!! Kako je tebi dobrroooo!! Kako ti brijes, covjece! Al si izbrijao..."



Evo, upravo je nekih 18:24 i upravo se vratih doma zadovoljiti teznju zeluca da se zabavi nekim sadrzajem, a i pala je neka pauzica do 20:00 na Koblerovom trgu, tako da pohotno trpajuci myself-home-made-meal koji nudim i tastaturi pisuci ovo, nastavljam tlaciti ovaj blog. Neznam odakle mi takva nadobudnost, volja ni inspiracija, no ipak pisem u jos vecem cudenju samom sebi sto cu to procitati prije postanja, ma ono, nemam sad kome srati, hocu kurac, sto uopce revidiram pokoje ispalo slovo pogurnuto smrznutim prstom ili komadom hrane koji je pao na tastaturu... Jos veca mi je čudiona sto ce netko odvojiti svoje dragocjeno vrijeme citajuci ove gluposti, ali po statistici prometa ove stranice, ima vas, pa ondak, citajte...
'cut' je odredio prijatelj, nediplomirani psiholog (dosta stariji od mene, kojeg je zivo zabolio kurac i jajca ispod istog da jednog dana i podigne tu diplomu, prezivjeli hippppppie medu yupppppi-cima) a ciji je posjet najavljen jos dva dana ranije i kojeg nisam imao srca odbiti. Usljedilo je ugodno i kvalitetno druzenje koje se za koji sat pretvorilo u izlazak na Korzo i kratku zuju gradom ispresjecanim povorkom desetaka stotina bica pustenih s lanca da divljaju u svom kavezu od zivota, jer su napokon za to docekali dozvolu...
U ne bas ni takoj kratkoj ophodnji grada i utvrdivanju gradiva, rezimiranju situacije za sankom svima nam dobropoznatog puba ispod crkve sv. Vida ja osjetih zov majke prirode da bacim govno i izvrsim update hranjivih tvari u organizmu cemu se i posvetih, odradujuci upravo zadnji dio...
Apffff... tek sad osjecam koliko sam razbijen, bas ono, bas posteno umoran. Trenutna misao koja je zazujala izmedu moja dva manje vise simetricno rasporedena uha glasi: skinuti 'this iz Ibiza... 2004' iz playliste i zamjeniti je 'sweet smokersima', odjebat ovo piskaranje i izvalit se na repete gledanja divX-anog BBC-evog dokumentarca: 'LSD - beyond and within', al druga misao me navodi na to da bih mogao ostati ubetonan u kaucu i probuditi se u neko sitno doba ujutro, zajebavsi tako dogovor za 20:00h...
A i DVD-i koje Nero odraduje su pri kraju, pa... neznam, ono - dilema biti i postanka padaju u vodu, mislim da...



serem


Oke, al netko ce i tu verbalnu defekaciju vrlo vjerojatno nastaviti citati, mozda i ja jednog dana, zo - gremo dalje...
Fakat sam izletio iz koncepcije prvog dijela Bloga a neda mi se citati gdje sam stao, uopce, ruka mi je lijena dignuti se sa alfabetnog dijela tastature na tipku PAGE UP ili DOWN i odraditi taj dio, tako da cu rezimirati situaciju sljedecim rijecima:
desilo se jos jakoooo puno toga, ispisah nekih 10 posto, a prijeti da se danas nastavi istim intenzitetom, obzirom na broj after-party-a na koje sam pozvan ili se cijela stvar izjalovi mojim padom u delta zonu odradom jednog REM saranja ociju na kaucu na kojem sjedim, a na koji bih se najradje sad odmah ovako u cizmama prolio i cigarom koja dogorjeva u gubici ga progorio...
Heh, nicim izazvan bacio sam oko na ICQ i vidim jaaako puno novijeh porukica a isto tako i na Iskrici, a jos ktome izresetan SMS-ovima koje cijelo ovo vrijeme citam i hablaonom na mobitelu koju upravo zavrsih, mislim da cu odreplyati sve to GSM, GPRS i HTTP tekstom i nesto sitno by voice, pa taman jos stignem izjuriti van...
Jos samo jedna misao: kako to da nekima replyam s najvise jednom misli razdjeljenom u par recenica dok drugima pisem poslanice?? Neznam, moram se malo ulogirati i analizirati log, pa da izmjerim situaciju, ovako - ostajte zivi, zdravi i veseli, klonite se psihokanibalizma i povremenih stavova i - see ya!!