Zar ni/je voljeti lako?
Dobacivali smo si ocima cijeli dan,
a ispruzene ruke grizli smo mjesecima
Ipak, nismo krvarili.
Crveni sveci i bijele kurve pozdravljali su nas na vratima,
O, da, kako smo se samo znali smijesiti,
kad bi nas pitali
otkud nam hrabrosti.
(znam, osjecam, osjetio sam, sjetio sam se... da sam uplasen i da, sam uplaseno reagirao. evo jasno je sve, koliko nesrece sebi samima najvise, i onima najdrazima zadajemo zbog vlastite nesigurnosti... znao sam prije nego sam procitao, ali tako je to. tren kasnije... :( priznajem, ova runda je na mene. ostani. pliz.ž)
05.02.2005. u 20:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ne vjerujem u sudbinu. vjerujem u vjeru... vjerujem da ucim. da vjerujem jer moram.
Autor: prilagodjen | 05.02.2005. u 20:16 | opcije
tjah ja kao da sam od celika, tesko to kovat :(... mozda cu se nasmijesiti kad djelo bude gotovo ipak...
Autor: prilagodjen | 05.02.2005. u 20:19 | opcije