postumno

Kad je cvat opao s divljih šljiva, Zmija je priznala Strah. Položila je Strah pred noge Medvjeda i zatim ponosno podignula pogled. Medvjed je nekoć bio učitelj i oholost utočište u njemu nije nalazila lako i nije ga nalazila često. Pažljivo ga je zagledala i zadovoljno zanjihala glavom. Kasnije ga je pozvala da pogleda neke slike iz prošlosti i neke sasvim svježe. Gledao je kako omata dugo tijelo oko upravljača tri motocikla i vozi paklenim tempom. Gledao je slike ozljeda. Lakih i teških. Gledao je kako se ovija oko onoga što je odlučila čuvati, upliće se u tkanje i priječi raspadanje.

-Znaš li što je potrebno za Hrabrost?, pitao je Medvjed, zadivljeno gledajući slike junaštva.

Zmija odsutno skrenu pogled sa slika na Medvjeda i poče mu se nježno ovijati uz prednju nogu ka vratu, a zatim izvi glavu i zagleda se u okrugle medvjeđe oči.

-Imaš li ti Hrabrost?, upitala je najzad.

-Nemam… odgovori mirno Medvjed.

-Smiješ li me dakle učiti što je potrebno za Hrabrost?

-Ne znam. - rekao je. – Ne znam smijem li. Zaista ne znam. Ali znam odgovor, bio sam tamo prije no što su Tigrovi dobili crte, prije Hrabrosti, nekoliko sam šala stariji od njenog oca.

Zmija nestrpljivo i razočarano kliznu Medvjedu uz vrat i zaputi se preko leđa. Medvjed je sporo koračao uz suhozid tražeći pogledom šparoge.

-Nisi toliko star. Ispričat ćeš neku priču koja te stavlja izvan i iznad Hrabrosti da ne bi priznao kukavičluk.

-Ne. Ta je priča zapisana davno i ispričana davnije, čitat ćeš je sama. Svidjet će ti se. Govori o žutom Tigru, o prvom Tigru i sramotnim crtama koje je stekao iznevjerivši dužnost Sudca. Pustimo je nakratko. Pogledaj svoj Strah i reci mi kako izgleda.

-Izgleda kao Zmija, rekla je tiho uz čupavo uho i, uživajući u bogatom krznu, dodala: -Nije li nepravedno da si tako topao, a nemaš Hrabrosti? Zašto je meni hladno kada je oko mene hladno?

-Zato što imaš Strah i Hrabrost. U priči o posljednjem žutom Tigru Strah je bilo ime kojim su zvali čovjeka kad su ga prvi puta ugledali, a Tigru je milošću velikog slona po imenu Tha jednu noć u godini udijeljena Hrabrost. Ja… nisam iznad nje, samo izvan nje. I ponekad zavidan što ne vidim Medvjeda kad se zagledam u Strah.

-Ja sam ti ponekad zavidna na krznu i ponekad vidim tvoje šale kad pogledam Strah. Moja je Hrabrost u vremenu i tkanju koje sam čuvala i kad samo časkom posumnjam da sam vrijeme i Hrabrost ostavila na svojem tragu čuvajući šale bude mi jako hladno. Topline koliko trebam za život čuva moja sjajna hladna koža i pitam se krije li tvoje toplo bogato krzno nešto hladno, neko klupko korozivnih šala koje grizu svoje repove u bezumnom premetanju.

Ovila se oko medvjeđeg bedra, uz rame, niz prsa. Prevrnuo se na leđa i gledao žensko oko, usne i rupicu na bradi. Zalazeće sunce je nisko nad prostranom livadom i blješti im u lica. Povukao se ramenom neznatno, tek toliko da mu veliko uho žutog psa koji im je sjedio uz noge baci sjenu na oči.

Zatim je uhvatio pištolj i skočio na noge. Ruka mu je trapavo zadrhtala dok je pucao. Bilo je to najbliže središtu mete okačene na velikom glogu na kraju livade. Najbolji pogodak danas. Dosljedno je gađala bolje od njega, izuzme li se taj slučajni pogodak. Šala. Šala je njegova kao toplo meko krzno. Hrabrost je njezina kao sjajna koža, kao Strah. Strah je ime za čovjeka. Od nekud valja krenuti. Poštujući tuđi strah od šale dok se šala ne razmota sa Straha barem toliko da malo češće nazre svoje lice. Čovječje, ne medvjeđe.

Čučnuo je uz nju i uzeo joj iz ruke unučić Badelovog pelina, otpio gutljaj gledajući oko koje se kolebalo između okomite uplašene crte željne toplog krzna i okrugle točke zjenice sužene zrakama na zalasku, željne krvi. Bolno je osjećao šalu kako mu u grlu divlja od želje da izvrgne ruglu velika početna slova općih imenica ne hajući za tamniju nijansu koju će strah dati njenim podočnjacima. Pritisnuo je usne uz izloženi vrat. Smislenije je imati vjere u krv nego u šalu. Ljudskije.

Link

smrzla sam se
jednom napiši priču o škorpionu i njegovom otrovu

nick est omen, a? ;) laku jutro, slipi. ček, utrpaćemo jednu prigodnu uspavanku.

ne trudi se
imam još posla
de neš za razbuđivanje

...a kako je Strah otisao? TO mene zanima,Pajkowski. E,sretan Uskrs i neka ti horde zecova svasta donesu :)

odlična. i precizna, točno u žensko.:)

da si igro pikado, sad bi sve svijetlilo:))

mislim na personifikaciju gospodina Straha i njegovim manifestacija u današnjem surovom svijetu, jel. da ne naljutim lavove:)) aj.

A je, ljubav je plaha pred ljepotom.

ne mogu shvatit zašto je ljubav tako krhak element:)
ispadne da su sve one bajke koje smo slušali ko klinci bile samo napuhivanje plastičnog zmaja.
i ispada da je plaha pred svime, od hladnoće do medvjeda. i vremena, i starosti i bude gladna i zavisna i slabog imuniteta. i ima pms i nestabilna je. i boji se ljepote? čak i vlastite. i što joj napravit da bi bila zadovoljna?
ko da imaš silno gladno i boležljivo dijete koje stalno trebaš paziti i podizat i hrabrit. i prihvatit. a prihvaćanje nečeg što je u startu problematično već zahtjeva puno inicijalne ljubavi koju moraš imat da bi uopće mogao počet volit, kontra strahu. i strahu od ljepote, isto. i onom od letenja i onom od pada. i postaviš je onda nasuprot tog brda od strahova, i izgleda skroz mala. onak, hobitski mala, prgava i žilava i uporna možda, ali mala i krhka, ustvari.
i aj ti sad budi faca, pa lijepo krampaj po strašnom brdu dok se ne sravni, i dok ti ova mala čuči pored i čeka, i cupka i prijeti da će otić.

osim.. osim. ako se nekako privikneš na simbiozu. brda, male koj acupka i tebe. polulud, polupijan, i avanturistički raspoložen:))

medvjedi vide medvjeda u licu straha, zmije zmiju... peti element much? ;) rudijevom narodu džungle možda nije trebao dok je bilo zakona, ali za ljude straha mora biti, bez njega nema hrabrosti i ljubav nam bude nedovoljno ljudska. a hrabrost zna osedlati strah kao daska za valove i sjaje ljudi onako blistavi od kapi iz pjene i osunčani tako da se u njih zaljubljuju i sami bogovi iz okolnih školjki i morske pjene. i zatim padnu. dok se mire s padanjem i ne misle da je val šala zato što se povlači da bi tvorio novi, s istim ili drugim surferima na krijesti, ljudi su sasvim ljudi a ljubavi im ne pate tako mučno od neuroza i bolesti kretanja. i vide sebe u ljubavi kao što se vide i u strahu.

a što onda kad smo slabi i ljudskiji taman za strah i premalo za ljubav i puštanje valu bude rizik a ne ugoda, i stvarno, aj sad jedno o tom kako strah ode.
nego, i ja tebe volim, zaratustra:))*

( i sad si na valu, lako ti je propovijedat odozgora, kad ti pjenica shvaćanja golica uši ko orfejeva lira, a mi bi obični smrtnici samo trebali pratit i ne gledat uokolo da ne zalutamo na krivu stranu, a ko da je to samo tak, kad posvuda neke čudne tratinčice rastu:))
ljubi lavlji narod. idem skuhat ručak. smrtnički. mislim da ta živina iz rola više ne bude uskrsnula:)

strah ne ode. u valu je uvijek, a to jesmo li poluudavljeni u njemu ili sjajimo na krijesti uglavnom najviše ovisi o tome buljakamo li u strah ili u život. ne valja kad strah počne odlaziti - nikad ne odlazi sam. ostavi samo šale kao gomile malih bedastih rakova koji se na suhom dnu mačuju kliještima, sudaraju i prevrću u bočnom trčkaranju jedni preko drugih. nije da tu nema zabave ali hej... bez mora? to je izuzetan peh. i nije Pastazara ni Nichevo nego Rudyard (hinthint) ;)

ma znam da si zajašio rudyja, ne gledam u zvijezde svaki put ko akela da vidim kad je vrijeme za vratit se ljudskom čoporu (al nikako), nego, ajd. neću se branit. mudar si.
možd je vrijeme za krenut kontra kontra struje:)

podsjeti me da sam ovo rekla za koju godinu, ak ti ovo ovak slično otpjevam i nastavim spavat. pa ti platim pivu. dvije.
dok ne umrtvi:))

i ovo s medvjedima i zmijama i sjajnim ljudima na valu je reko zaratustra danas, da ga jebeš:)) isti - isti :))

admirale, na brodu smo. samo imamo smiješan šešir i zlatne gajtane da zabljesnemo strah dojmljivom pojavom kao da nije naš i ne oblači se jutrom zajedno s nama ;)

aha. a nekako je gorko smiješno, jelda?:) i slatko gorko. al živo je. samo da ne ustanovimo da je jedino što je smiješno i slatko ustvari šešir koji naheri cijelu sliku da bude u ravnini.
al neću pitat.

i jebalo te trbuhozborstvo, di si sad kapetana kuku pronašao?:)

serem, znaš. ovaj put sam skroz na tvojoj strani broda, nemam više živaca za drugo. samo gledam šta ima tamo preko.
ko rupa u pravilu, o, učitelju skutrenih ježeva:))

http://www.youtube.com/watch?v=v-yt2MDjVAM&feature=related

jedi. uskrs je.:)

http://weknowmemes.com/wp-content/uploads/2012/03/its-not-always-easy-to-hu
g-a-hedgehog.jpg


;)

Hihihihi stiksa, živi bili i šešir nakrivili!

A kad naš brod tone, tone i zvona zvone...

stiksa, tu sliku sa šeširom kao da si ukrala od Kaufmana iz Nepodnošljive lakoće postojanja. Sviđa mi se!

Ja sam slobodan i kišne mi kapi padaju s oboda.

ček, šal ovo ono... znam ja, znam ja! tko je ćiro šinemoj blažević? :D

Ah pajki, pa taj šal od svile je scena iz one čuvene Samsare.

ne znam zašt, al ovaj blog mi se nekako posebno sviđa. ustvari je jedino mjesto di me se danas da doć. valjda zato što nema prohibicije čak ni strahu.
ajmo ostat ovdje?:)

mogli bi tu pričat kad nas nitko ne vidi. i pajk nek speče krmenadle, a ja imam par piva viška u fridžu.
i strahu ćemo dat jednu, isto. i podijelim šešir s vama?:)

ha? ha? ha?:)

jelda da opet imam super i praktične ideje, ko i uvijek?:))
ajd, bar je bolja od one kad sam predložila da idemo glumit zetovce tak da se obučemo u plavo i čučimo na drvetu:)) ono nitko nije htio, ne znam zaš.

pkeaznam. možd im nije bio izazov. ajd se ti obuci u ružičasto i u šupi za bicikle odglumi prostor u ispražnjenom bazenu u predsezoni, s tim da se ne smiješ glasat ko prostor dok pogađaju. to bi bilo nešto. ku'iš.

mogu, al se bojim da bih ispražnjeni prostor nekak napunila neredom prebrzo, prije nego si umislim da sam bicikl.
mne. mislim da mi se ne da :/