Sound of Silence

 
Vidjela je zrak sastavljen od čestica. Nedvojbeno proizašlih iz razgovora sa svojom perspektivom. Beskrajni akvarij. Hvatala ih je mrežom za leptire. Birala je samo one visoke bistrine. Svaku za košulju koju bi toga jutra vadila iz ormara. Nataknula bi je na ovratnik poput broša. Da prošara bjelinu. Pratile bi njene staze do večernjih sati. Prije probrazbe iz dnevnog u noćni san stavljala ih je puniti na svjetlu mjeseca. Dok ne bi poletjele na leđima kakve noćne ptice. Jutrima se budila pogledom među zrakom. Rukama pecajući sortu koju je namijenila za taj dan. Mislima okružena mirisom prirodne lakoće. I srcem kucajući za svaki budući, sadašnji trenutak. Zrak je uvijek bio darežljiv za one koji vide...
 

wow!

Da, to je naša lola, jako ju volimo :)

dankšn. i ja vas puno volim. :))

mirisnom>mirisom - i picajzla te voli :)

hm, ovo nije ispalo baš... lol...