žbrlj

i da li nam je osjećaj za estetiku generalno u opadanju što smo stariji? ili sve to uvijek ostane isto?

jok.
dapače, postajemo sve kritičniji.
osim prema sebi.

mislim da ne možemo biti spram drugih kritični, ako nismo i spram sebe. svi mi manje više tražimo sebi sličnoga partnera.

to pokazuje i ta nova internetska pretraga partnera obzirom na postotak socijalne, emotivne i psihološke kompatibilnosti...ne samo na iskrici...najbolje recimo na stranici OkCupid.

Ma kakvi, kriteriji se povise...
normalna osoba, se prilagodjava svojim godinama (jedino se pedofili ne mogu prilagoditi)...
dakle, danas mi se vise svidjaju, ali ono stvarno svidjaju (pale me) stariji, malo jaci i sjedokosi muskarci...
ali pamet...e, tu nema kompromisa, pameti mora uvijek biti....uspjesnost, pa status u drustvu...te neke kategorije, tj. nikada nisam niti razmisljala o njima, dok sam bila sasvim mlada

status u društvu!? čemu to? zašto ti je to bitno?

rekla bih što i styx

jusi...nekako vidim sanadera pokraj tebe

Prvo treba vidjeti, sto znaci status u drustvu...to nije ono sto se nekad podrazumijevalo, nego proizlazi iz osobe, njegovog karaktera, zaposlenja, postenja, integriteta...imas bogatasa, koji su nistarije i nitko ih ne cijeni...drustveni status je jedna tesko mjerljiva velicina, ali postoji

Mozda vidis Sanadera kraj mene, ali ja se nikad nisam vidjela kraj njega...uvijek mi bio cudan, presminker sa dobrobit jedne zemlje, mozda za svoju

joj daj...ovo s statusom bi trebala biti samostalna tema. no, što je tebe briga što netko o tebi misli!?
i društvo (bolje rečeno masa) često ima totalno iskrivljene poglede o vrijednostima. to je barem opće poznato. danas se cijene i uzdižu nemoralni i iskvareni ljudi, a s poštenima se ismijava. tak da...to o statusu u društvu je idiotarija, ne drži vodu.

bilo bi puno prikladnije da si umjesto "status u društvu" napisala moral i savjest.
eno...dr. Gruden će 17.4. ima predavanje na temu "Savjest".

izbirljirljivost raste,ali kod normalnog čovjeka najmanje bi se trebala odnositi na ono površinsko tipa izgled, novac, moć a više na nutarnje stvari, osobine..problem je što u površnim kriterijima muškarci i žene traže posve nekompatibilne stvari - on bi što mladju i sredjeniju, ona bi supermena svojih godina..onda on često fakat nadje mladju i zgodniju no to je uglavnom sve što je našao a ona "pristane" na muškarca koji je puno manje od supermena, nerijetko slabije obrazovan od nje ili po nečem drugome socijalno nekompatibilan..tako kažu statistike..najviše slobodnih tipova, pristalih zdravih momaka ima na selu..najviše atraktivnih slobodnih žena u gradu..e, sad vi to spojite)))

i ti se još drzneš na moj blog pisati, nakon što si me hitila na ignore!? hahahahaha...e moš mislit!

Nekak na vlastitom primjeru doživljavam da ukupna količina kriterija sporo i polako, skoro pa zanemarivo raste (u smislu sve bolje znam šta neću, pokušavam skupiti što više onog šta hoću) , ali važnije je da se ti kriteriji vremenom mijenjaju. Postaju temeljitiji, tiču se nekih dugotrajnijih, ozbiljnijih, kvalitetnijih vrijednosti. Nekaj prije bitno postaje manje bitno ili nebitno.
Spominjete nešto šta se zove društveni status. U ovom našem naopačkom, izokrenutom i medijski debiliziranom društvu kad neki smušeni i priglupi likovi postaju važni i poznati, a oni koji u tišini i bez samoreklame rade nešto vrijedno ostaju anonimni, status te vrste je potpuno nebitan i nije baš nikakav kriterij. I trebao bi ostati takav dokle god stvari sjednu na svoje mjesto. Znači nikad. Ono kaj bi trebalo biti puno važnije je nekakvi minuli rad (nebitno da li mentalni ili fizički), kak se čovjek u svemu tome osjeća i da li je svime time (i samim sobom) zadovoljan.

Najvažnije je da svak za sebe nađe pravu dozu realnosti i jednaki kriterij primjenjuje na druge. I složit ću se s Vinslet, sve je površno i nabrzinu, teško je ostati normalan a ne ispasti glup.

manje smo izbirljivi sa godinama iz razloga
ne lutamo, znamo što hočemo
ne padamo na izazove novih vrijednosti koje nismo osobno provjerili