EU - ROPE

Procitala sam danas Kesteninu temu ovdje o braku. Koji je vjecna tema nama razvedenima. Ja se osjecam upravo kako je ona napisala. Zao mi je sto nisam uspjela svojoj djeci osigurati sretno djetinjstvo i odrastanje s oba roditelja. A to nisam uspjela iz vise razloga. Sad mi se cini da je najvazniji razlog - krivi izbor. Obostrani. Ali tada mi se cinilo da je izbor ok. I nemoguce je sad procjenjivati svoje odluke u drugom vremenu i prostoru, sa skroz drukcije pozicije. Jer mi je tada otkucavao bioloski sat, bila sam sama i usamljena, a sve sam imala. Gnijezdo je bilo spremno.

U tom braku sam je najela govana, i cini mi se da sam se trudila kako bi brak opstao. Jer sam zrela osoba koja ako i pogrijesi rjesava probleme i izvuce najbolje sto se moze. Pa djeca su tu, ziva bica, prema kojima smo oboje odgovorni i ne mozemo se ponasati kao da oni nisu bitni.

I krivo mi je sto se moj bivsi pomamio za 25 godina mladjom, i ostavio nas. Nakon svih tih govana kojih sam se nagutala. Jer sam i ja mogla otici za kvalitetnijim covjekom, a nisam. I mene je zasvrbilo. Ali prevagnula je obitelj. Krivo mi je zato jer nije nasao volje niti snage da iz naseg odnosa izvuce nesto dobro i vrijedno truda. Krivo mi je jer smo postali nevazni, jer za djecu nije pitao 6 mjeseci sve dok nije dobio nogu od doticne. Krivo mi je jer sam se preko noci u njegovim ocima pretvorila u vjesticu, rugobu, staru, neku koja ga je gusila i koja je kriva za sve njegove neuspjehe.. Krivo mi je, i eto, krivo mi je.

Ne mislim da je on covjek mojeg zivota, ne znam jesam li ga ikad voljela onako za pravo, ali sam odlucila zivjeti s njim. I znam da sam mu bila dobra zena. Znam jer su drugi to rekli, jer je i on to drugima govorio, a naravno i meni nakon svega. Bilo je s njim lijepih trenutaka. Da se nije odlucio za tu zensku, vjerojatno bismo jos uvijek bili zajedno. Jer nam je u to vrijeme bas dobro islo. I on je tada konacno dobio malo samopouzdanja. Ali eto, nije se okrenuo tamo otkud ga je dobio, nego na drugu stranu. Sto je zapravo tipicno za slabice. No, znala sam da je slabic od prvog dana. I bila sam spremna nositi se s tim. Nismo svi jednaki.

A sada stvari stoje tako da se on zeli pomiriti. No, previse toga je porusio. U meni je puklo u jednom trenutku. I nema vise povratka, jednostavno mi se tijelo zgrci kad pomislim na takvo sto. Ne mogu. A sad su djeca svjesna stvari izmedju nas, i vidim da su ponekad skloni mene okrivljavati zasto se ne pomirim s tatom, jer eto tata bi se htio vratiti, a ja necu. I on ih obradjuje u tom smjeru. Nakon svega, sad se jos strebam osjecati i krivom sto smo razdvojeni. Srecom, ne sjecaju se sranja koja nam je priredjivao. Barem ne svjesno.

E, da je on pametan i da me zavede lijepim rijecima i ponasanjem, tko zna. ALi on je izabrao put - ja nista ne valjam i nek budem sretna da me uopce hoce. Jer da sam valjala ne bi se on okrenuo za drugom. Seronja. A jos i manipulira djecom.

Ja sam dijete iz sretnog braka. I stabilnog. I bilo mi je lijepo, i hvala im jer znam da im nije bilo lako. Da su barem dozivjeli unuke. I da sam barem ja uspjela to sto su oni. Zivjeti s partnerom 30 godina.

No, da zaokruzim. Brak nije ruzicasti krevet iz kojeg se ne izlazi. Brak je ugovor. Koji sklapaju dvoje odraslih i zrelih. A ljubav je dio braka tek u novije vrijeme, zadnjih stotinjak godina.. Ljubav i strast su bili za 'pokraj' braka, u tajnosti. I otkad se smatra da brak treba biti iz ljubavi sve je krenulo nizbrdo, obitelji se raspadaju... Jer kako je tu netko napisao: prosjecna zaljubljenost traje cca 2,5 godine. I jos neko vrijeme inercije, i kaj onda? Imate li plan?

stvarno misliš da je brak iz ljubavi unaprijed osuđen na krah?

Nekak mi je cudan naslov...

Ne mislim. To sam citirala. Osobno mislim da je brak projekt u kojem je ljubav jedno od ljepila. To sam prije pisala. Zato sam u zadnjem redu i napisala - sto kad ljubav oslabi?

učvrstiti je?
prihvatiti da se promijenila, ali da je dalje o ljubavi riječ?
naći ljubavnika/cu?
logirati se na iskru?
spakirati svoje ili tuđe kofere?

nemam pojma....samo znam da nema pravila, a ni rješenja koje bi bilo univerzalno, prihvatljivo većini

Brak je prvenstveno ekonomska zajednica, pa sigurnosna, pa za reprodukciju, i tak..

Ne mislim na vecinu, nego na odredjeni neki par. Ima li taj par ideju sto ce kad zaljubljenost prodje? Veze li ih jos nesto, i sto? Koliko im je ugodno kad su zajedno? Nekako mi se cini da su osjecaj ugode i sigurnosti jako bitni. Sto proizlazi iz povjerenja.

reci to onima koji misle obrnutim redom..ne bi ti vjerovali
a interesa mogu biti različiti

Nisam citala, sto je kestena napisala, ali sam procitala sve, sto si ti.

I tuzno mi je.
Iako, moje moj nije ostavio. Niti ja njega. Naprosto smo se raspali.

Ne znam, koliko su ti stara, tj, mala djeca.
Da su dovoljno odrasla, shvatila bi, da su to odnosi, muz-zena i da se to u stvari njih ne tice. jer ti moras s njim zivjeti, recimo, do kraja zivota, a su sada doma i brzo ce odleprsati.
A roditeljska ljubav?
Pa to im nitko ne moze uzeti, ma gdje zivio?

To sto zalis za brakom, jasno je, jer ste bili planirali jedan dobar zivot, jedan uspjesan obiteljski zivot.
Ali nije se dogodio. I ti zalis za onim dobrim, sto je bilo. Ali ne za losim.

Zato, ne radi gresku, ne slusaj nikoga, jedino sebe, jer ti ces biti ta, koja ces morati s njim spavati, kojoj ce se mozda gaditi, koja ce se pitati gdje je i s kim je, ako malo zakasni, koja mu nece vjerovati dugo, dugo, mozda vise nikada...

Meni ponekad dodje, da mi je zao, i cinim se sama sebi jedan veliki neuspjeh. Kao da sam promasila zivot.
Tim vise, sto nisam ostvarila neki drugi, bolji (intimni), nakon toga.
Ali znam, da mi s njim ne bi bilo bolje.
Pokatkad ga pogledam tudjim ocima i vidim ono sto mi se ne svidja i mislim si...ma ne bi ja to mogla opet - NIKAD VISE

kaj misliš pod ekonomska zajednica? lakše bumo plaćali režije?

*ne mogu vjerovati, da sam napravila tolike greske u pisanju, ali valjda ce se razumjeti, k vragu...a i taj me laptop zeza, ne odvaja rijeci

Juicy, lijepo si to napisala :) S puno topline..

Ne zalim ja za tim covjekom, ali mi je zao sto nisam uspjela. Zbog klinaca. Ne zalim opet u toj mjeri da me to blokira i da ne zivim zivot dalje.. Nadam se samo da ce klinci proci sa sto manje ostecenja. Bili su 5 i 6 godina kad smo se rastali

za sve je kriva ta emancipacija koju je smislio truli zapad
eto vam ga sad
morat ću se preselit u neku od naprednih islamskih zemalja
gdje žene ni ne znaju kaj je to komp,laptop,mobitel,vešmašina,rastava braka....
hihi

Nisu samo rezije, vec i posjedi u pitanju. Zivot u dvoje je jeftiniji.

zg-lav, procitaj ako nisi Berta Hellingera i kako on gleda na stvar. To ne zelim niti naceti jer bi bilo drvlja i kamenja.

lafe...fuj, fuj emancipacija! i ja velim...zaebale smo se, natovarile duplu šihtu na grbaču

Rizik od ne primanja place je manji kad si uparen.

ok, život u dvoje je jeftinije. ali kaj to znači da oni koji nemaju nikakvu konkretnu imovinu, u brak su zato kaj su sami sebi dovoljni, bez nekretnina, tajnih računa...?

brak je prvenstveno interesna zajednica, ne nužno vezana primarno uz ekonomski interes
(po toj logici, situirani ljudi imaju preduvjet da opstanu u braku, a prije ga razbucaju od onih koji ionako nemaju kaj izgubiti rastavom)

Da, djeca to gledaju nekim romanticarskim ocima, mama, tata, djeca...
...iako moja kcer pamti sva sranja (prvi muz, i nakon razvoda), koja su njoj radili tata i njegova zena, i to nikada nije zaboravila, iako mozda jeste oprostila...
...imala je i ona svoje djecje ideje o sretnom braku :)))
...kad je bila mala i ja sam se vec bila udala za drugog muza, ona je rekla, da cemo mi svi spavati u istom krevetu, moj prvi muz, ja, ona i moj drugi muz...to je bilo za krepat...ali bila je mala...brzo ju je proslo

Meija, ovi kaj imaju lovu, brze razbucaju brak, bas zato jer imaju ekonomsku sigurnost, a siromasni sjede u istom stanu i muce se s jednom placom i dalje - nesretni

Naravno da ce najlakse odleprsati oni koji su ekonomski neovisni. Moj je bivsi bio o meni velikim dijelom ovisan, ali ga je to tistilo i gusilo. Navodno.

kak misliš da je rizik manji?
misliš, ostat će barem jedna plaća za život?

u današnje vrijeme baš kad se to dogodi, kad jedan od partnera završi na burzi, počnu problemi, ili ako im je i ranije bilo veći su

Haha, moja dva braka me svrstavaju negdje u autoritete, po pitanju braka...dobro, i kuhanje mi ide...a sex, tako tako, snalazim se :)))

čitam samo ljubavne romane
Ana Žube
e sad, možda ipak da si razmisliš, bivši se malo proluftao, prošao pubertet i muški klimakterij,
možda sad i ne bi bio tako loš, mislim, ipak se dobro znate, imate djecu....
tko zna na kakvog vraga bi još mogla naletiti, 100x goreg...eto, kao moguća opcija..

Mada nemam brak iza sebe,ali..hm,nema veze sto,ali odlicno si izabrala..i sto jos vise,tak se zrihtaj i otpili ga da bu najljubomorniji,i nek shvati sto je izgubio..a vratis li mu se,ne samo ti da ces biti u nepovoljnom polozaju nego i sve zene..mene su ostavljale bas zbog takvih tipova,kao frajeri mogu imat svaku,bla bla..pa kad je mala skuzila da ju frajer maltretira,i sjeti se kak joj je bilo lijepo samnom..sam joj pokazem vrata..ja se tako nisko necu spustat,a nebi ni ti trebala niti itko tko drzi do svojih osjecaja..a djeci se uvijek da objasniti..kao sto je moja mater meni..s mojim ocem je ostala u braku,vjeruj mi,bolje da nije..bolje..maltretiranja su stala tek kad smo mogli mu se suprotstaviti,a to je predugo :) uzivaj bes njega,hehe :)) ima i ljepsih stvari od torture.. :)

Da, tisti ih kad imas lovu, tisti ih kad nemas lovu - kad nadju mladjeg komada, sve ih tisti s ove strane...s one strane ih nista ne tisti (malo stereotipno, al skoro da je tako)

Sad se vracam opet na zajednicki cilj. Oni koji imaju cilj recimo izgraditi kucu, pa ju slazu ciglu po ciglu godinama, sretni su. Frka je kad zgotove kucu. Nekako mi se cini da je ponestalo ciljeva otkad smo svi vise manje situirani.

ma zaebite tu priču...ak štima, jest će se stari kruh i žganci. ak ne štima, ni kavijar ne pomaže. točka.

ma EU...mijenjamo se s godinama. cilj koji imamo s 20-30 kad se obično krene s planovima o braku nisu isti kad se odvali 10 ili 20 godina braka. samo, da li smo spremni jedan drugoga pratiti u tim promjenama. i te promjene prihvatiti kao nužno zlo, bez previše drame?
(pišem o običnom životu u dvoje, o običnim svakodnevnim problemima)

Da, i ne kuzim tu foru...kak nas opet misle pridobiti ti bivsi muzevi, istim ponasanjem s kojim su nas odbili...zar ne misle, da bi trebali biti malo drugaciji, malo bolji? (sto je nemoguce)

Robi, moj bivsi se je toliko srozao otkad smo se rastali, da tesko da mogu naici na gorega. On je sad fleka onog sto je bio. Zmazana fleka.

Meija, ali ljudi si navodno dosade. Juicy, da, nis im ne valja. Jebate, covjeka koji zna uzivati i veseliti se malim stvarima je najteza stvar na svijetu. Meni.

Fali 'naci' u recenici..

Moram ic, ajd pozz i uzivajte :)

ako ljudi nisu dovoljno kompatibilni da mogu bit frendovi, zajebi priču
gradnja kuće je možebitno tek bijeg - ajmo nešto radit da ne moramo
razgovarat - jer nemamo o čemu, jer smo si već dosadni...
u tom slučaju priča drži vodu tek uz veliko obostrano odricanje,muku i patnju...
fuj

ljudi prvo dosade sami sebi, pa onda valjda očekuju da ih partner zabavlja u životu
ne vjerujem, čak mislim da nije dobra, a u nekom trenutku i pogubna za brak, pa i vezu, preintenzivna orijetiranost jednog prema drugom. kad više interesi nisu podudarni, počne frka...izgubljeni smo, analiziramo, pitamo...pretpostavljamo...

Meija, dok postoje planovi, dobro je...dok postoje zajednicki projekti, dobro je...

...ono sto se kaze njegovanje braka, to apsolutno stoji...brak se mora njegovati, ali ne onak bez veze, na silu, nego, npr. ljudi si trebaju uzeti tjedan dana odmora bez djece, koji dan u tjednu izlaska, samo on i ona..ili ostajanja kod kuce...vecerica, ljubakanje i slicno...znam da je to danas takoreci neizvedivo...
...tako se dogodilo i u mojem braku...nigdje nikoga da pricuva djecu, a mi mislili, pa dobro, kad djeca porastu, imat cemo vremena za sebe...znas kaj...imali smo ga, ali nam vise nije bilo stalo...

je lafe...vele da trebamo o partneru razmišljati na način da li će nam i za 20 godina biti zabavno s njim samo pričajući...(ovo zvuči depresivno :))))

đusi, osnova suživota je taj faking kompromis od kojeg bježimo ko vrag od tamjana....i razgovor...dogovor...
samo, čujemo li uvijek kaj druga strana govori? ili-da li smo mi, toj istoj drugoj strani dovoljno jasni u svojim zahtjevima, željama, pa čak i očekivanjima?

Cujemo, cujemo meija...ali kad nam prestane biti stalo iz kojekakvih razloga, prestanemo cuti...to ti onda dodje, kao razgovor Marsovaca i Zemljana, bi, ali se ne razumiju

Odoh narode, lijepi pozdrav sugovornicima...

Samo da je povjerenja i kompromisa..i ne kriviti sebe zbog nekog raspada..zbog slabosti druge strane okrivit ce bas vas..to je dokaz slabosti,to je tako..nisi ti kriva koliko bi to on htio..i to mu nikad nemoj dat do znanja i do prava..zubima se bori za to..hehe..nekima je hrana sto omalovazavaju zenu,nikad mu to nemoj dopustit

zakaj bježimo od kompromisa ?dosadio nam parner ? hoće li nam sa nekim novim biti interesantnije ' hoće u početku ...a kasnije ?mislim da moramo misliti unaprijed , pokušati dati sve od sebe , da uspijemo ,barem ćemo teda znati da smo pokušali

vuče, zakaj bježimo?
valjda zato kad postanemo svjesni da je o kompromisu riječ, a ne o ugađanju partneru, počnemo zbrajati i oduzimati. kad krene matematika, ljubav se stisne negdje u kutu i čeka drugu priliku, koja možda se i ne pojavi

meija ..možda to ovisi od osobe do osobe
ali moje mišljenje je , da se moramo žrtvovati , moramo raditi kompromise...i ne priznajem riječ : ja sam takvog karaktera i ne mogu popuštati,
matematika tu nema mjesta , ne možemo zbrajati tko je više ili manje dao sebe,
osim toga ...da li će nova ljubav doći , hoće , ali je pitanje na koliko dugo, jer postajemo stariji i sve manje se možemo savijati radi nekoga ..

gle vuče, kažem: kompromis je nužan!
ali samo u reciprocitetnoj vrijednosti. ako je nema, nakon nekog vremena krenemo s jednadžbama. o onda nije daleko ruka na kvaki; trajno, privremeno, povremeno

slažem se , ali ja samo kažem da sam spreman uložiti puno da opstane , veza , brak,,
i neću zbrajati , naravno niti ću dozvoliti da budem na taj naćin iskorištavan

ok, isto razmišljamo...
samo, ne možemo sami, treba nam barem još netko, a taj netko ne znači da razmišlja kao i mi. i eto ti opet problema

sve u svemu, znam da se mnogi neće složiti, postali smo pomalo nestrpljivi, po putu izgubili toleranciju, život nas je na neki način potrošio, pa ne treba puno da se ostane visiti na jednoj nogi, a održati ravnotežu teško je na dulje vrijeme

ako razmišljamo kao odrasli ljudi ..sa pretpostavkom da smo odgovorni i stabilni
prije nego što odlučimo biti osobe bez kompromisi , ili zaključimo da smo pretolerantni, postavimo si pitanje ..što ćemo izgubiti ..

da...ali može biti i pitanje: kaj ćemo dobiti?

do odgovora, čitamo se :)

neizvjesno