Životinjsko carstvo

haha
dojmljivo
odma će putujući upisati malog kod tebe

hehehe

reka je sinoć kako roditelji traže garanciju da će im dica biti bar magistri
i bum sino na vijestima kažu da se obnavlja magistrala

Samo ako prođe prijemni.

što ga ne upiše kod ante đapića u stranku

Prema nekim službenim podacima, na privatnim učilištima su prijemni stroži nego na državnima.

I nema upisa preko veze ili kvote.

Ravnatelj u mojoj (državnoj) osnovnoj školi ne zna koristiti računalo.

Toga ima na državnim fakultetima: država plati oko 40 somova kuna za nekoliko stotina najsposobnijih učenika, a onda faksevi raspišu još nekoliko tisuća slobodnih mjesta za manje sposobne, ali po nižoj cijeni. Pa pokriju razliku lovom koju su ubrali iz poreza, tj. onom za sposobne, tak da svi dobiju jeftilen, i sposobni i nesposobni.

40 somova za SVAKOG od tih sposobnih.

Iskreno, razmišljam o prvatnom osnovnjaku za 7. i 8. razred.

Profesori se stalno mijenjaju, od profesorica je furt neka na umjetnoj oplodnji po par tjedana, razredi su veliki i opći im je prosjek loš.

A klinac koji je vrlodobar sedmaš i osmaš nema baš neke šanse za upis u solidnu srednju.

Uostalom, kad zbrojim lovu za instrukcije, dodatne jezike i sl..tu sam negdje.

Profaći u državnim školama su uglavnom nemotivirani.Kvit.Nisam zadovoljna uslugom.

Sad gibam.Bajbaj!

Eh, pardon, procurio mi vodokotlić!

meni je najbolje kad čitaš bigrafije profesora pravnog
drprmrsc, mrš
iljadu titula plus navedu i tečajeve na koje su išli
a doktorira 41. na prijekom sudu
za krušku te obisim, za šljivu te ubijem
i otad se nije maka
kog đavla znači ta titula ako predavati ne zna

napravili sebi spomenik za života

No, što se tiče državnog i privatnog školstva iz perspektive nastavnika, stvari (po meni) stoje ovako: u državnom ti je svejedno, radio ne radio isto ti se piše, ista plaća, malo štrajkaš pa odrađuješ, malo jadikuješ po zbornici i na kraju svoje frustracije ispucaš na klincima, jer su oni, naravno, najslabiji.

U privatnom sektoru radiš samo ako znaš raditi. I nema vrdanja. A ako radiš više i bolje, više i bolje dobiješ, i to ne samo novčano. Ni od koga ne uzimaš (osim ono što su uplatili na blagajni), nikome ne dijeliš bez zasluga - kad bi to činila, prepilila bi granu na kojoj sjediš.

Što se titula tiče, valja imati na umu da se hrvatsko visoko školstvo dijeli na stručno i znanstveno, te da nije potreban isti omjer titula za oba. U svakom slučaju, privatni fakulteti su stalno pod lupom i bogme se ne bi usudili zapošljavati nekoga tko apsolutno ne ispunjava zakonske norme.

A što se mene osobno tiče, da predajem na istom radnom mjestu kao i sada na npr. svojem matičnom fakultetu (onome na kojem sam diplomirala), ne bih trebala nimalo drugačije kvalifikacije nego što imam.

u državnom je otprilike ono - završio si fakultet da ti bude lakše raditi, tj. da ne radiš ništa
i to se najbolje vidi na faksu, u srednjoj i osnovnoj moraju raditi hoće-neće
čast iznimkama
al koja je to fora da zakažu ispite i predavanja, a nigdi nikoga kad su izbori jer svaki od njih visi u nekom stožeru
što se plaćanja tiče, ništa nije džabe
posebno ne ono što nazivaju besplatnim
besplatno platiš i ne dobiješ ništa
na kraju ispadne skuplje

S obzirom da sam istovremeno i studentica, i to na svojem matičnom fakultetu, svaki put se ozarim kad mi dođu titulirani profesori (sve odreda dr. znanosti) noseći vrećice prepune knjižurina, a onda te knjižurine listaju, otvaraju na označenim stranicama i pokazuju nam sličice dimenzija 2,5 cm x 5 cm s 5 metara daljine "jer se ne mogu saživjeti s informatičkom tehnologijom".

Dovoljno je reći da svi najprestižniji svjetski znanstveni časopisi PRVO objavljuju digitalno, a tek puno, puno kasnije papirnato izdanje stručnih i znanstvenih radova. (Neki više uopće ne objavljuju papirnato.)

BESPLATNOG ŠKOLOVANJA NEMA. Za svakog školarca i studenta svi koji plaćaju porez izdvajaju novčana sredstva. U privatnom sektoru čak dvaput: prvo izravno iz plaće, onda izravno iz džepa na blagajni ustanove u kojoj o vlastitom trošku školuju svoju djecu, e da bi ta ustanova iz tih istih sredstava izdvojila sredstva za školovanje onih koji nisu dali ni lipe iz džepa nego vuku iz državnog budžeta. Dakle, privatni učenici i studenti ne financiraju samo sebe, nego i ove koji viču "školovanje mora biti besplatno!", a istovremeno smatraju da profesori trebaju imati veće plaće, učenici bolje opremljene učionice i pride besplatne obroke, zdravstveno i prijevoz.