EU - ROPE

Ruža vjetrova - to je serija koju mi pratimo. Zato jer nam odgovara termin. Zavalimo se na trosjed i gledamo. I komentiramo. Klinci uglavnom vole kad ja komentiram, iako im znam ići na živce.

Sviđa mi se serija zato kaj su likovi u njoj poprilično realni. I situacije su meni bliske. Nitko nije negativac, ili pozitivac, svi imaju i dobrih i loših strana. I dobro je to pogođeno. Dinamika obitelji se jasno vidi. U svakoj obitelji ima jedan nesposoban, jedan čangrizav, jedan plah, jedan kojem su svi drugi krivi, jedan koji... i tak dalje. Uloge se raspodjele, ali se i mijenjaju ovisno o situaciji.

I sve je bilo lijepo i krasno dok Frano Lasić nije popizdil, okrivil ženu kak ne valja i kak mu je upropastila život, otišel od kuće i propil se, onak svinjski. Sav važan!. Jer je konačno odlučio biti slobodan. Ne tlačen. Od čizme vlastite žene s kojom ima troje već odrasle djece. E, ovo je prerealno! Tu su moji komentari postali grozni. A tip totalno nesposoban, žena ga nosila na leđima cijeli život, a on ju je u međuvremenu varao s kojom je stigao, čak i s njihovom štićenicom. Joooj! Ne zna zbrojiti dva i dva. A žena podigla troje djece, njega nosala, karijeru napravila, i sad je na kraju kriva što ga je 'gušila'! Uh!

Ali, naučila sam nešto. Njihova najmlađa kći, jednaka ocu po karakteru, objasnila je lijepo majci braneći oca: "Ti nas ne razumiješ, mi smo emotivci. Mi prvo učinimo, a onda razmislimo". Ona se drogira, otac pije... znači, emotivci se prepoznaju po pijači? I nafiksanosti? Što će reći da ostatak prisebnog svijeta (poput mene recimo) nema emocije.. Jer mi uspijevamo razmisliti prije nego se primimo čaše.. ili zabijemo iglu.. Mi smo bez srca, neljudi skoro..

Eh, da, i kad je dotični otac na odlasku vrijeđao mamu i nabrajao što mu je sve učinila loše i na koje ga je sve načine gušila, moj je komentar bio: Htjet će se on vratiti! (Neš ti mudrosti za takav zaključak). Ali ona ga više neće htjeti... Klinci me gledaju, šute. I jasno, bilo je tako. Jer drukčije i ne može biti.

Emotivci! Aha..

nemogu se nositi sa izazovima realnosti. Partner bi trebao biti realniji i vođa.
Bježanjem nema riješenja..

Kaže meni kolega na poslu: Daj odrasti, muškarci nikad ne sazriju!

možda ne odrastu u svim dimenzijama života, ali zar nije u tome koji puta draž odnosa i interakcije

nije.