postumno

Mogla bi biti zaperca, gmazovske leđne ploče kao na dinosaurima, na nadlakticama, istaknute pred crvenim limom petih vrata starog auta u šumi nad stijenama i morem, crna zvona roštilja, evo tebi jedan štit evo tebi jedan štit, unučić pelinkovca i pašanac terana, hej, sunce zalazi a mi roštiljamo na stijenama i to jest romantično u pažnji i u nepažljivom grabežu kandže za mesom, tvojim i pečenim na zvonima, na štitovima, kilometrima uz obalu do drugog grada i taj nakazni most i luda kuća na plaži kamena golema iz sjećanja a nisam znao gdje na obali sam to vidio pa naravno jebemlimuautopute, tuda se više ne ide a ne znam znaš li kako volim kad piješ pa ti tijelo postaje teže i kreće se grubljim trzajem kao da otpušta zupce i dere kožu uhvativih pokreta koje omatam koju njušim kao cigaru a ta kugla tone u godine i u tugu i umor ali u mraku prevrćeš čašu i lomi se, lomi, njušim ti srču pod rožnicom i navijam, navijam za grohot da mi zavalja želucem i lomi filigrane i grane igrane dane grane fiju, nad autom u mraku grane maslina punjenih narančama ali još se samo gomila do kritične mase samokritičan trebam tešku vodu za masu, da ta masivna plećka krcne kutijicu alarma uz dovratak u jednom gradu i da poštena žena pruži neku od tih ludih čizama preko moje noge u drugom gradu, znaš, na kružnoj terasi opet nad morem, tamo gdje zovu iz trećeg grada s kilometrima od šećerne vate i priča i tišine i radia koji tu na poluotoku hvata stanice kao endemske leptire samo na par kilometara pa nestanu i čini ti se da omataš jezik otečen i slinav i gladan iza oka oko boka oko više kilometara no što ih ima osim ako siječemo kaotično pravce bacaš se naglavce oblačiš mi drugu jaknu oplakuješ mi zub a bedro ti je drhtavo i mislim na Isadoru dok plešeš leđa okrenutih moru, nije li je šaljivo šal udavio nisam li odlično onaj uz Dinu podno tunela zavio a brdo podno brda tamo prije u onom gradu koji ne može biti stvaran i nije stvaran izuzmem li damu koja ne bi mogla živjeti u tako maloj kući i njezin veliki crni Rover ali ne i bisku i zeleni bambus i onaj tvoj meni omiljeni pulover. E-bow pismo. Na terasi podno koje je pokazna shvatila i bila ljuta jer prolazi jedan a ne tri usporedna puta. Očima pod trepavicama sobom s prozorom u stiroporu sve preskače ritam i peku koljena kad tvrdo klecnu na pod, a nismo u Pragu. Zmije, voljene zmije. I najmanja što te grize za petu a dobro zna da ne smije. Kuća od zmija. Ljuljaju mi se ramena, znaš. I mjerim okom i ako stanem opet da se uslikam blag za legitimaciju prsti se nestrpljivo tješe bokom. Onako, kao dijete svilenkastim porubom deke. Od dodira površinskog naučenog sklada do težine strojne i najzad sklada pod prvim skladom i pod težinom koja se trza zategnute ti vidim mišiće vrata, cijenu da svaka misao bude brza. Brza brza kao, znaš, strijele. Bijeli vojni avioni. A tamo su na pragu večeri sjedili i oni za brz dodir priča kao šakom o šaku u prolazu uz jedno ili dva pića i lijepo lijep naivan crveni svjetionik i ljuto ulje dok mislim kako si brzo i lako sretna i u trenu od shermana uzgonska i cvjetna a u autu smo mjestimice skupa a mjestimice kao dva bijela zmaja nad istim poluotokom. Slike se zibaju. Ne kriješ skokove. Okove. Samo složiš jastukmene, a kad prejako slušaš a ja zaboravim pa vičem uplašiš se i dan kao posuđe mičem dok se primičem. Naručuješ da zaboravim da si to ti i znam da ću morati da ne sumnjaš da mogu ali zgrozilo me više no tebe i poslušan pomišljam zašto plaćaš da me vraćaš jer led nije što i papar za med i izlazi su uvijek užasno prohodni a na ulazima čekamo red. Valjalo bi leći, doći će plave pastrve iz kuće zmija, a labuđi mi je vrat i među svake dvije riječi provlači se zelena vlat kao da slikam Glihine gromače. Lizni mi podlakticu, gurnuo sam je u more. Lizni mi lomače.

hehe..trud mi uzaludan...odoh na arbajt

ovaj pajk je baš super dječak. da sam malo hrabrija, pozvala bih ga van da se zaljubimo.

no, da, jel se ne bi ove zmije katkad mogle maskirat u zmajeve, recimo
tak, za dušu ofidiofobičara, recimo
:D

Dil Una, ne volem ni ja Ovidija. Tratinčica, kae, kae, ajd izađi van pa mi to reci, ajd, ajd! (Ramena na "Come at me, bro"). Slipi, otkad radim na ispitivanju trajnosti tipkovnica... :) Drage djeve, sretan vam Dan Republike i Roš Hašana. Di mi je kava? Ajme koji lijep dan.