postumno

Davno, tako davno i daleko
Kad je vrijeme bilo tek ulet koji si mi prodavao da ostaneš
Pričali bismo meko poput krede do jutra, blijedog kao biser
Nema vremena, nema, ne, a sad imam sve vrijeme svijeta

Reci, dušo, jesi li mi pripadao
Reci, dušo, je li ti srce bilo na mjestu
Dragi, sve su nam grlice jutrom zavijale
Pjesmu užasnog bezakonja ljubavi
Bezakonja

Reci, dušo, jesi li mi pripadao
Kaži, dušo, jesam li prošla test
Ležala sam mirna k'o smrt do svitanja
I zatim se otela tvojem užasnom bezakonju
Bezakonju

Lunjam urednim parkom svog pjegavog sanatorija
Bez kaputa među plutajućim kalupima, luda za smolom mojih čempresa
A svjetlo među mjedenim grančicama čempresa liježe na me tmasto poput ruma
I gusto poput melase i vrijeme teče i tako, srce moje, dočekasmo sutra

Osjećam kako se naginješ s cvrčcima
Odano srce što noćas bilježi skorost, tamnost
A ipak će nam tugujuće grlice zazivati svoju pjesmu
Neiscrpivog bezakonja ljubavi
Bezakonja

I opet i opet: propni se, odstupi, liježi
Pokušavajući izreći ili pogoditi razloge
Spavam kao vojnik – bez odmora
Ali nema izdaje gdje sve je samo bezakonje
Bezakonje

Posljednjeg tjedna posljednje svjesne godine
Naslijepo sam preko potoka zapucala na crnog medvjeda
Kad me uzbunio u noći i ostavio da dršćem uz svjetlo dozivajući
Tko je tamo
Tko je tamo
Tko je tamo

Gledala sam kako u snu ponavljaš moje molitve,
Kad malo poguraš ljubav pretvara se u stravu, i ja sada
Dozivam u tuzi onkraj ljutnje i onkraj straha
Tko je tamo
Tko je tamo
Tko je tamo

Zurim i klimam kao onaj lik, Bog, strogo i s visoka na kuće i travnjake
Ponešto sam znala, ali dragi, ti si bio taj, a sad je davno prošlo
Dušo, u tvojem čistom sjajnom začetku tamo iza brda i dolina
Par državnih granica dalje mislit ću na tebe, da, mislit ću i željeti ti dobro

Slijećemo, stojim ali čekam zvuk zvona
Moram dozvati taksi a koferi su mi kod ringišpila
I tada, Gospode, tek tada, vrijeme će pokazati
Hajde, malena grlice




(Žana Novokmet)

awww:))

jesi je:))

a da ti upriličiš neki seminar za ovakve kao što sam ja?
mislim...ono......da objasniš ,bez fraze,....što je pjesnik htio reći?

ma, to je ovo:))

http://www.youtube.com/watch?v=LM9FjL9wYxQ

a pajk je samo zarađivao za život:))

ahaaaaaa........za pivo?.....bem ti život

malo ću je morat poravnat tu i tamo da omekša:))

a onda ću je objesit u wc:)) ispod contemplation postera:))

viđe slipi. temeljna je misao da je načelno moguće imat kurčevu sreću pa fakat pogodit međeda kad iz zajebancije naslijepo zapucaš preko potoka na kampiranju i onda nastane sranje i ak ga naskroz kokneš i ako fulaš pa te pojede jer zakonska regulativa nije zadovoljavajuća na području zaštite mrkih međeda a kamoli zaštite ludih kampera s puškicama, o sudstvu da i ne pričamo. jedini potencijalno pozitivni ishod je ak to naučiš gledat tak nekak kak Žana pjeva. u šest tonaliteta i ritmova odjednom uz latentni kutnousni oduševljeni kes potaknut vlastitom konstantnom izbačenošću iz bilo kakve spomena vrijedne ravnoteže ;)

uh,uh,uh....pajki hvala na trudu......al ja sam definitivno dibidus za ovo
doduše.....ne brigam....ne idem kampirati........

:)) e, fakat ću je u wc.
i tako će mi jednom sinuti puni smisao:)))

čekaj, pokušat ću dodatno pojednostavniti... recimo da imaš jazavca koji nosi vešmašinu na glavi i trči preko ceste a tip ga ide namjerno zgazit al fula jer ga jebe kvačilo na autu i onda, pazi, recimo, on zove u zagreb i rijeku al ispadne da set kvačila najbrže može nabavit odma tu blizu a jazavac je sa svojom vešmašinom otrčao preko ceste i grozi se šapicom urlajuć onako ko edo majka mater vam jebem, samo na jazavačkom i onda... :D

pajki.......ti mene.....ha?

joj, rovinjsko selo! jebenti!

ma sad pretjeruješ:))
al radi se o dihotomiji uratka na lijepo i užasno koje je ustvari bezakonjem povezano u asimetričnu cjelinu, s digresijama:)

hm, pa... ne, mislim da nisam... koji si nick bila prije? :D

dojdimividimeuzmime.......hehe

uglavnom, promidžbena za rvacku. šteta kaj oni Fitchfirići imaju jako nazi sluh :D u selo u selo u seeeloooo....

nadalje, tu je podvojenost svijeta na bajkoviti koji se odvijao davno, i suvremeni realni koji se odvija kod taksija,
al ga malo zajebava odvojenost kofera koji je trebao bit tu, al je ostao kod rongišpila (ringišpil kao poveznica između svijta bajke i stvarnosti, jer nije ni tu ni tamo).
medvjed je element zastrašivanja, i služi kao amortizer pucnja u mrak. treba bi bit strašan, ali je ustrašen, jebiga. i grlice bi trebale pjevat, ali zavijaju. i ono što je lijepo, ustvari je strašno, i obrnuto i...
jel da stavim iznad wc papira ili na zid ravno?:))

koristim ovu priliku da ispred UUMUSP-a izrazim duboke i utemeljene dvojbe glede fenšujičnosti navedenog rješenja, budući da užasnost potencira akutnost simptoma našeg članstva, posebice u jukstapoziciji s ljepotama šekreta :)

to je usrašnost, ustvari. jednostavno to ne mogu opisat uobičajenom rječju.
usrašnost je strašnost koja potencira jezičnu lociranost subjekta na šekretske lokacije.