EU - ROPE

Eh, svatko skoro ovdje ima neku svoju rivu na koju ide popit kavicu i pročitat novine.. To je pojam u Hrvata, 'popit kavicu'... I zapalit po mogućnosti.. Lijepo mi je to, da se razmemo, kad netko ima gušt u tome. Otkad sam prestala pušiti, idem u birtije samo u društvu, jako rijetko. I to u društvu kojem birtije nešto znače. Imam jedno malo društvo s kojim povremeno odem na pivu, bivši kolege. Njima je to važno.

Da se mene pita, ja bih u šetnju Jarunom. Ili Maksimirom. Ili kvartom. A ako sjednem, onda volim sjesti na plažu ili stijene uz more i buljiti.. Gdje nema ljudi. Nekako mi ljudi smetaju. Zato sam i ja izabrala svoju malu rivu. Obalu rijeke. Potoka. Malog potoka. I doduše zatvorenog. Ali se dobro sjećam kad je još proticao i žuborio. Moja je zgrada bila između dva potoka. Sad nema niti jednog.

I tako ja sad pijem čaj na balkonu pokraj obale, i gledam žutu žalosnu vrbu. I breze bez lišća kako se bjelasaju. Orah koji će zadnji zazelenjeti. I trešnju koja već u svibnju daje trešnje. Gledam i dva čempresa koje je susjed posadio da mu šetači pasa ne gledaju u šlafcimer. Gledam i sparušenu travu koja polako daje znakove života.. Već se nazire i koja tratinčica. S druge strane je lijeska ispod koje imamo visibabe i zvončiće. Snijeg se otopio i ispod njega bile visibabe :) Preslatko! Imamo i jedan bor, točnije jelku koju je netko iz sažaljenja posadio pred kuću, i sad je ta jelkica visoka x metara i zaklanja nam svjetlo.. Jelkici je očito super i misli i dalje rasti..

Gledam i nebo koje me podsjeća na ona neba na pazlima, prelijevaju se bijela i plava, mutnih rubova. Nebo složiti na tim slikama je najveći pothvat! Crtam si na nebu obrise pazlova.. Zamišljam kako bih izrezala puzle tako da svaki zahvati i malo krošnje, ili komadić krova, samo da ne bude samo bijelo-plavi..

Krošnju oraha bih lako prepoznala i razlikovala od krošnje trešnje. Orah ima glavno deblo iz kojeg idu bitno tanje grane, a najtanje grančice su debljikave, tupih krajeva, nekako se lome pod neočekivanim kutevima. Orahove grane i grančice čine jednoličnu mrežu, podsjećaju me na paukovu mrežu drogiranog pauka. Negdje sam vidjela sliku mreže pauka kojem su dali nekakvu drogu. Baš ću potražiti tu sliku na internetu. E, na to liči ovaj orah.

Za razlku od oraha, trešnja ima glavne debele grane koje idu u tanje, pa još tanje sve do najtanjih koje su spetljane poput vate.. Podsjeća me na krvne žile nacrtane u udžbenicima, a bome i na one s izložbe ljudskih tijela.. I prepune su kvržica, naziru se pupovi. Ili pupoljci. Prije pupoljci. Trešnje cvjetaju oko dana osnivanja NDH. Tak, pamtim gluposti. Datume patološki pamtim. I brojeve općenito. I do Hitleorovog rođendana već su latice na podu..

A nekakvo drvo s moje desne strane, kojemu ne znam ime, ali znam da ima lišće nalik lipi ali puno veće, prepuno je mahuna, daje dojam tamnocrvene rijetke kose. A jedno drvo dalje ima grane podsjećajući na metlu. Sirkovu metlu. Grane strše ravno.. I te pazle bih lako prepoznala..

S Lijeve strane su krovići privatnih kuća, crvene se, a fasade se šarene.. Simpa mi je to kako u zadnje vrijeme ljudi osvježavaju fasade na tim kućicama i svatko bira svoju neku boju. Bijelih gotovo i nema, ali ima od žutih, zelenih do crvenih, plavih sa svim međunijansama.. Preslatke su te kućice. I ja bih jednu. Ali su skupe...

Zapravo, bilo bi lako složiti sliku s moje obale..

ovo podsijeća na ...gle malu voćku poslije kiše....

Cesarić je u mojem kvartu sveprisutan

Evo tu se vidi kako kofein nije bezazlen. Doduše, ispada da je LSD bez veze. No, ne vidi se flashback..

tvoja obala je lijepa

Njezina ljepota je u mojim očima :) Da, lijepa je...

je...kad si slijep si slijep, onda izoštriš druga čula
oprezniji si onda
e onda se ne bacaš na glavu u vodu...jer možeš i u zid završit

Sjećam se kad smo za lektiru čitali Prousta. Pa je netko rekao - nemoj čitati prvih 80 stranica, tam se niš ne događa. A na tih prvih 80 stranica bio je nekakav opis krajolika, ili nešto slično... Meni je to bio najbolji dio..

A i na jednom team-buildingu imali smo vježbu: ja sam gledala u neku sliku i opisivala je osobi koja je nije mogla vidjeti. A ta osoba je morala nacrtati sliku prema mojem opisu. Meni je to bilo predobro. I nacrtali smo nevjerojatnu sliku! Bolju od originala..

Apropo- maloj vočki poslije kiše. Sad ide ovako: Gle malu plaču poslije kiše, platim račune i nema je više. I srami se recesijom obasjana, jer sva je takva prepuna mana. Novac taj, brzo se skrije. I nema tu neke mudrolije. Od plaće mi opet, kao i od prve,, ostale samo male, jadne mrve.

E, da, vrbice.. Sad me baš posjetila sjenica. Upravo jede kuglicu u mrežici

Gle malu votku poslije kiše...I tko je postavio "pod" na koji padaju trešnjine latice između rođendana NDH i Hitlerovog?Ovo ti se baš usjeklo lirski u tzv. pejzaž. Cocaine, mama, come here quick, there is cocaine in bathroom makes me sick...cocaine, all arround my brain...(E.C.)

Zapravo sam hjtela pisati o točanju nogu u moru.. ali me odvelo.

O drogama znam puno, ali samo profesionalno. Gotovo da nisam niti jednu probala. Ajd, jesam, ali samo jedanput. I ne privlači me. To je zato jer nema droge koja spušta.. sve nešto dižu..

Svinjetina spušta. Kažu, i banane. I točanje nogu u moru.

Hm, Dorica i Kluni imaju nekaj zajedničko. Možda fotografa? Imam ideju. Napravit ću i ja svoj autoportret. Opisat ću sliku koju vidim u špiglu.