EU - ROPE

Ovo piše tu na jednoj garaži. Napisala sam blog, ali se zgubil u bad gatewayu. Pak ga onda ne bum napisala. Ostal je samo naslov.

Svejedno. Sretan rođendan jednoj ribici :)

Hahhaha, google prevoditelj: to whom it may concern - za koga je svibanj zabrinutost :)))

..ja sam ribar,..di je ta ribica da bacim mrižu,....:)

Ta ribica je muško. I ne dam ju :)

Kako bi bila muška riba? Ribac? Ribo?

Tom Hanks je faca. Gledala jučer Brodolom života. I naplakala se.. Kako se u sekundi promijene prioriteti. Kad netko ima problema sa smislom života, treba ga puknuti na pusti otok. Odmah bi mu se razbistrilo.

...somčina.....izvedenica od ...momčina,.....hrv,riječnik,..autor,..Anić i Anić

A jesi ti ribar na rijeci ili na moru?

Naj me dojmilo kad je vrativši se s pustog otoka igrao se s upaljačem. Jedan običan upaljač. A on je tamo krvario kako bi vatru upalio. Pitam se koliko bi ljudi znalo upaliti vatru bez upaljača. Ja ne bih. A znam puno toga.

Upaliti vatru i s upaljačem nije lako. Osim ljeti kad je sve suho i plane kad ne želimo.

Zato volim otići u divljinu. Jer se receptori izoštre. Ono što je najnormalnije u gradu, u divljini dobije posebnu cijenu. Od vode, hrane, mekoće ležaja, suhoće, topline, sigurnosti... A kad to imamo svaki dan, ne cijenimo.

Nažalost, i s ljudima je tako. One koji su pokraj nas svaki dan nekako uzmemo zdravo za gotovo. Kao da će zauvijek biti pokraj nas. A neće...

Nije lako, i često fulam, ali nastojim se prema meni dragim ljudima ponašati kao da nas sutra ne bude. Da zaspimo s osmijehom na licu. I da se budimo sretni što smo jedni pokraj drugih. I to je to. Najveći kapital su ljudi. Meni.

Kad sam s nekim, tad sam i duhom i tijelom prisutna. I jako me pogodi ako se nađem s nekim, a taj je duhom odsutan. Nema mi gore stvari. Ako to osjetim više puta, odem. To mi je preteško. Jer ako ne može to malo što smo zajedno biti prisutan, čemu onda sve to?

Čekam ribicu da se probudi, pa da ga izljubim :)

Kupila sam ribici veeeeeliku čokoladu, kakvu voli. I uplatila putovanje.

..sa lješnjacima...:)..hmmm

Kao mlađa ne bih mogla čekati nekog tko nestane.. Ali sad mi se čini da bi mi bila dovoljna misao na njega. Živ ili ne. Ako je to ono pravo, dovoljno je da mi je u mislima. Bolje i to nego nekakav surogat. Kao što je Tom Hanks na otoku bio sa svojom ženom. U mislima.

I ja volim s lješnjacima, ali moja ribica najvoli običnu mliječnu..

I tako sada i jest. Dovoljna mi je pomisao. I to je moja istina. I ne treba mi netko drugi. Samo bi mi kvario.

Gledala sam kazališnu predstavu 'Mama kao priča'. Plakala sam cijelu predstavu. Kao - za djecu. Ali preteško! Mama napustila dijete i muža, a muž-otac djetetu priča o mami sve lijepo. I dijete ima mamu ali samo u priči. I tak dalje... I sad mi je teško kad se toga sjetim.

Čudni smo mi ljudi. Priča nam puno znači. Stvarni događaji su nekako u drugom planu ako imamo dobru priču..