Artman's blog

Današnji dan zapoceo sam u jurnjavi koja me potpuno iscrpila. Nije ni 16:00 sati, a vec se osjecam poput leptira bez krila na uzarenoj limenoj ploci. Osjecam potrebu da odem u sumu i istrcim se dobro, urlicem i skacem po drvecu k'o majmun. To bi bilo jednostavno strava, al, sljedi onaj dobro poznati val koji donosi plimu tuge u moje srce.
Jednostavno - nemam snage da se pokrenem bilo gdje. Najradje bih iskljucio mobitel, pokrio se preko glave i lezao tako satima, bez ikakvih misli.
Nakon logiranja na Iskricu javio sam se samo jednoj djevojci, i to preko volje, a razlog je bio taj sto je jednostavno bacala na pozitivu. Po povratku doma i regularnom checkiranju poruka, iz ko zna kojeg vraga sam otvorio iskricu i tamo me docekala njena poruka, onako - topla, srdacna i iskrena. Priznajem: ocekivao sam neku uvredu ili nesto tipa "odjebi, majmune" i s tim bih se znao nositi... ovako... neznam.
Mozda je to ona moja urodena autodestruktivnost koja se integrirala u moj zivot nakon razvoda - kako li to samo gorko zvuci. Jednostavno, previse zivim u proslosti. Iz svega ocekujem neki zajeb, a strah od nove boli i gubitka drage osobe paralizira me, oduzima dah i goni u bespuce ocaja.
Netko bi rekao: nije sve zako crno - razvedri se - chill out! Problem je u tome sto se s tim u potpunosti slazem, no - ja ne gledam na svijet crno bijelo, gledam ga u koloru, al se u mom koloritu nalazi previse tamnih tonova. Mozda je to samo faza, ali...
Opako razmisljam o tome da obrisem svoj profil, a bome i sebe s kugle zemaljske.
Ljudi me poznaju iskljucito kao veselu i vedru osobu, punu humora i razumjevanja, osobu koja uvijek dize atmosferu i pokrece neku akciju. Takav sam odkad znam za sebe i znam da je ova deprimirajuca faza sljepi putnik na mom brodu koji jezdi putem srece, ali bojim se da taj fakin sljepi putnik preuzima kormilo, okrece jarbol i vodi me u ocaj, za koji fakat nemam razloga. Imam sve sto covjek pozeljeti moze: velik zivotni prostor, pristojne financije, prijatelje/ice koji /e su spremni staviti ruku u vatru za mene, zdrav sam a po tvrdnjama ljepseg spola i pozeljan, po zadnjem testu iz MENS-e ulazim u gornjih 2% najinteligentnijih ljudi u svijetu... habla... habla...
Cesto cujem da je moj problem to sto previse razmisljam. Jebiga, previse toga sam procitao i naucio u zivotu, previse saznanja i spoznaja istkalo je moj intelekt i izbrusilo me u osobu koja je itekako svijesna odgovornosti koju je preuzela tim znanjem. Mozda je upravo u tome problem - imam 30 godina, a ostao sam fakin dijete, razigran i nesputan u bilo kojem pogledu. Znam da nebih smio razmisljati tako - ali - boli me kurac za politiku, ulazak Hrvatske u Evropske integracije, crkvene dogme, moranja i prisile sistema u kojem zivim kao i to da sad moram cijelo popodne instalirati nekakvu fakin mrezu. Hmmm.... cek da razmislim...
Obavljeno!
Nazvao sam prijatelja koji ce me zamjeniti na poslu! Upfff, kakvo olaksanje! Imam u dzepu cca 2000kn koje mogu potrositi ovaj tjedan i upravo sam odlucio organizirati tulum doma!
Pa, da vidimo:
FAZA1: pozivanje frendova/frendica koji bacaju na pozitivu
FAZA1a: pozivanje ostatka frendova/frendica za 2 sata kasnije od pocetka derneka, kad malo uzarimo atmosferu, da je oni ne izdeprimiraju, nego da i njih ubacimo u good mod!
FAZA2: Spremanje prostorije
FAZA3: Nabavak klope, cuge, a trave ionako u Rijeci nema, pa se necu ni truditi...
FAZA4: Izrada Pizze, palacinki i kanapea
FAZA5: Izbor samo pozitivne glazbe od 13.000 Mp3 albuma koje sam skupio, slaganje playliste od par tjedana iz koje ce se preslusati svega nekoliko sati
FAZA6: Provjera jel sta di kako fali i sta jos sta ne
FINALE: Vec sad se osjecam super, sorry ljudi sto gnjavim, al - nikad ne pisem ciljno ni s namjerom, jednostavno - savladao sam poodavno daktilografiju tako da su mi prsti gotovo brzi od misli i da ste accidently svjedocili mom razmisljanju "naglas"...

Evo, djevojko s iskrice, ovo upploadam na blog i jurim tulumariti, sorry, ali nemam snage napisati ti odgovor, mada ga imam u glavi od trenutka kada sam procitao tvoju poruku...

Imam ja trave:)

ako ti kao takav i ne postojiš, nema veze. ipak postoji nada da netko takav negdje hoda ovom zemljom i ne nosi suknju. i da ću možda jednom naići na takvoga!