All Your Base

Eh da. Na granici dvaju svjetova. Svemirski limbo. Baš volim tu umotvorinu. Volio bih da sam je ja izmislio. Margina jednog i drugog. Prostor na kojem ne piše baš ništa.

To bi zapravo bilo mjesto onog plastičnog, spiralnog uveza neke fotokopirane knjige, između dva nepovezana poglavlja. Samo položaj, ne uvez sâm. Prilično usamljeno mjesto, kako god da se uzme. Mislim, koliko ljudi uistinu obraća pažnju na uvez neke knjige prilikom čitanja, makar bili točno između dva poglavlja? A uostalom, zašto bi uopće to činili.

I onda netko okrene list. Bez puno razmišljanja. Pa tako dođe i novo poglavlje. Eventualno se označi nekakvim priručnim ili specijaliziranim plastificiranim komadom papira ili špagom, koji stoje na tom mjestu neko vrijeme. Neki put dulje, nekad kraće. Kasnije se opet list okrene.

Sve do novog poglavlja, i na poslijetku, do kraja knjige.

Dobro, što je onda tu toliko svemirsko? Obično mi pojam 'svemirsko' budi nekakve pozitivne asocijacije. Ono, tumaranje svemirom, istraživanje, truć, trać, i sve vezano uz to, u maniri najboljih jeftinih SF filmova i serija ranih '50-ih prošlog stoljeća. Ali sada ne.

* * *

"Osjećam da lutam kroz terase svijesti
Nešto se u meni dijeli..."
Da, to je još jedna od onih umotvorina koje bih volio da su moje. Ali nisu. Samo skupljam okolo.

* * *

Treba sad to sve ukalupit u nekaj. Svemirski limbo, spiralni uvez, terase svijesti.

Hmmm... osjećam onomatopeju......

DA! Bijeli šum. Kraj programa!