put i povratak

Teza (zelja) i antiteza (svijest o ogranicenju) kad jednom uspiju ostvariti sintezu, u procesu Dijalekticke terapije, cime se ostvaruje i sinteza covjeka i stvarnosti, tada ta sinteza preuzima mjesto teze, i cijeli proces se nastavlja...
(na zalost ovo nije moja dosjetka, nego sam nesto nalik isceprkao iz tudjih tekstova.)
Zanimljivo je uociti da je na taj nacin omoguceno ispunjavanje koje sebe ostvarenjem ne iscrpljuje. Uostalom to je samo jedan moguc nacin da se covjek nosi s polaritetom stremljenja (zelje) i negacije zelje, bilo ostvarene, ili ne.
Apsolutni cilj je ovdje oznacen asimptotski, pri cemu su najveci pomaci k njemu oni pocetni, ali je trajna motivacija kljucna za uspjeh (terapije, ako nju razumijemo kao 'lijecenje od svega sto nam sprecava ispunjen i radostan zivot').
U istom smislu, ideja da je razvoj znanosti i ljudskog znanja 'dobar' jest teza koja antitezu nalazi u razocaranosti ovim svijetom gdje su ljudi dijelom robovi te tehnologije: sinteza se dakle nalazi u 'znanosti za ljude', tocnije, omogucivanju i svijesti o potrebama ljudi i susprezanju raznih novcanih i inih lobbyja kojima znanost sluzi za _stvaranje_ ljudskih potreba... (mislim da je chomsky nesta pisao na tu temu?)
nda, jer ne cini mi se rjesenje u povratku na pocetak, u predindustrijsko/predrazvojno vrijeme, vec umirivanje razvoja kako bi ga mi kontrolirali, i time dobili ono sto zaista trebamo... 
:)
 

a tko je pricao o ljubavi... ja pricam o ljubavnistvu, zeljama, ne o ljubavi. ona ili je u tebi ili nije, i nema zapravo veze s osjecajem, vise nacinom zivota..., time sto _jesi_?