EU - ROPE

Neki dan smo na poslu imali jedan važan sastanak. Sastanak je bio važan za cijelu firmu, i dotaknuo se i naše grupe. Iz naše grupe bilo nas je troje.

Drugi dan jedna kolegica dođe do mene i veli - uh, čujem da je sastanak bio grozan! Pa mi ispriča što je saznala. A ja gledam u nju i velim: nisam sigurna da govorimo o istom sastanku. Zaključimo da ipak govorimo. Tad sam joj ispričala svoju verziju, a ona me gleda i pita: kaj ste stvarno vas dvije bile na istom sastanku? Bilo je smiješno! Naše dvije priče nemaju veze jedna s drugom. Možda smo se presjekle u nekom detalju, ali bile su to dvije oprečne priče.

Nakon nekoliko dana imali smo sastanak grupe na kojem je treća osoba koja je bila na tom važnom sastanku iznijela o čemu se radilo. I tada nas dvije koje smo već rekle svoje verzije pogledamo u tu osobu i - ne vjerujemo! Treća verzija koja nema veze niti s mojom, niti s onom drugom.

Uglavnom, moja je verzija bila optimistična. Verzija druge kolegice je bila mrak mrakova, najgori scenarij koji ja ne mogu vidjeti, a niti zamisliti ni na koji način. A treća verzija je nastala iz vlastitog osjećaja krivnje.

Kad smo prepričavali tko je što rekao, nismo se slagali. Dakle, svo troje čuli smo iste riječi u isto vrijeme, od istih ljudi, isti govori tijela su nam se prikazivali, sve isto, ali svatko je to doživio na svoj način. Na način kako inače gleda na svijet. Ovo je bio zapravo presmiješan primjer, preočit .

Toliko o tome tko je što rekao :)

Moj je generalni stav da se ništa ne događa slučajno. Ako recimo napravim pogrešku u nekom eksperimentu, poslije to ispadne dobro jer mi se kroz tu pogrešku 'slučajno' otkrije neka informacija koja bi ostala skrivena da sam radila sve po propisu. Zato ne kužim ljude koje stalno traže krivca unatrag. Ajmo vijdeti što smo naučili, profitirali, i idemo dalje. Sve se događa upravo onako kako je najbolje za nas, a i za svih. No, to nije lako uvidjeti. Ali to je problem u nama, a ne u događajima. Što gori događaj, više ćemo naučiti.

Naši uglavljeni koncepti kreiraju našu stvarnost. Našu istinu.

fora.

Jedan zanimljiv koncept s kojim se bori puno žena, tj. koji iskrivljuje stvarnost mnogim ženama je - koncept princa na bijelom konju. A taj koncept, kao i svi netočni koncepti, donose samo nesreću. Postoji i kod muškaraca koncept 'princeza'. I kako vidim tu na iskrici je poplava ljudi s takvim konceptima. A koncept 'princa na bijelom konju' povlači za sobom u ženskoj glavi koncept da je ona sama princeza. I obrnuto, kod muškaraca koncept 'princeze' u njihovoj glavi stvara sliku da su oni prinčevi na bijelom konju.

Iskirca zato i podsjeća na hrpu likova iz bajki, koji i traže takve.

Daklem, dragi moji - prizemljite što prije.

Zamisli da vam je posao prikupljanje i filtriranje informacija.Kaos.

hehe

Koko, ti si budna od..?

Svo troje smo bili više manje emotivno angažirani u ovom slučaju, jer nam je stalo. Zato špijuni ne smiju osjećati emocije.

Budim se oko 6. Volim jutro

Ajme.

hm, osjećati emocije. lijepo sam to napisala.

Volim i ja jutro.Ono nakon 9.

Uočila.Nema veze.

To više nije jutro. To je prijepodne :) Jutro je kad sviće. Obično se probudim kad počne svitati

Mislim da je u svakom misaonom procesu važna ravnoteža.Emocije bi uvijek trebale biti "lakše" od razuma.

na engleskom je bolje: to feel emotions. Ne znam je li prihvatljivo.

Jer svaka spoznaja dolazi nakon prikupljanja i sortiranja informacija.Pa i ona o prinčevima i princezama.

Kak misliš 'lakše'?

Nisam sigurna.

lakše=manje važne u procesu odlučivanja.

Jer..dobra veza je zapravo projekt.

Da, jedino je bed kaj takve spoznaje dolaze u ranoj dobi i tada su za nas istina.. Jer nemamo još dovoljno podataka u razumu da ih odbacimo. A onda odu nekam duboko vrit i nikak ih izbacit.

Emocionalna stabilnost i zadovoljstvo su nagrada.Ne temelj.

Jbg.

Misliš na m-ž vezu? Da, slažem se. Vrlo zahtjevan projekt. S milestonesima i checkpointima

dobro jutro, pičke....

Koliko sam proučavala neke stvari čini se da je ipak problem u emocijama. Jer - razum donese nekakvu odluku, ali emocije ne možemo suzbiti. Emocije su te koje zadnji čas okrenu stvar.

A emocije ne moraju biti uvijek ljubav. Zeznu nas emocije vezane uz netočne koncepte.

moj problem u tom dijelu života je roller coaster "sindrom".Ne trudi mi se oko malih doživljaja.To mogu sama.

Zapravo..to mi još nije problem.Ali će postati.Vjerojatno.

Gibam.Imamo nekakvu tekmu.Bajbaj!

Meni se čini da je baš tajna u malim doživljajima. Ajd, sretno na tekmi :)

Razmišljam na kaj misliš s tim roller coaster sindromom.

a čime se vaša firma bavi ,kakve usluge prodaje