EU - ROPE

Postoji li mrak? Mrak je nedostatak svjetla. Može li se mrak definirati kao prisutnost nečega, a ne samo kao odsutnost? Ok, možemo reći da je svjetlost nedostatak mraka. Stvar dogovora.

Tako je za mene zlo - nedostatak ljubavi. Ugasiš ljubav, pojavi se zlo. I to je točno, kažu. No, postoje ljudi koji su me uvjeravali da se zlo može materijalizirati, može živjeti svoj život, djelovati. Zlo je zavodljivo, kažu. I naveli mi niz primjera. Nekako nisam bila sklona tome vjerovati, ljubavlju se može štititi od zla. I to je točno.

U nekoliko navrata sam se uvjerila da zlo postoji ne samo kao nedostatak ljubavi. Javilo mi se vrlo jasno, priprijetilo. To su vrlo neugodna iskustva. Ali sam im zahvalna jer sam saznala na čemu sam.

A ljudi su zli ovisno o tome koliko puste zlo blizu sebe. Neki su potpuno otvoreni ka tome, neki imaju male pukotine kroz koje im zlo ulazi. Neki blistaju i zlo im ne može ništa. A kako je zlo ipak u svojoj pravoj prirodi nedostatak, treba mu hrana. A naročito se voli hraniti svjetlošću drugih. Lijepi se za svijetle(će) ljude.

No, tko bi bio lud pustiti zlo k sebi kad bi se prikazalo u svojoj pravoj prirodi? Zato se zlo maskira, prikazuje se u privlačnim oblicima, puno je lijepih riječi, zavodljivo je, puno polaže na seks.

Zlo igra na ovisnost. Ponudi nam nešto zanosno, pa bismo opet, i opet. Ispočetka se osjećamo prekrasno, lebdimo, to je to, našli smo ono što smo tražili! Ali, s vremenom osjećamo kako slabimo. Kao da imamo odljev energije, osjećamo se sve čudnije i zbunjenije. Više nam nije lijepo kako je bilo na početku, ali si to ne želimo priznati. Prestajemo dobivati, počinjemo gubiti. I tada je zlo došlo na svoje. Tad počinje hranjenje pohlepne zvijeri. Zvijer se prikvači na nas i crpi nas, mi smo sve slabiji, i ovisniji. Ovisi o zdravoj klici u nama koliko ćemo podleći, odnosno oduprijeti se. Opasnost je da izgubimo sebe. Zlo počinje gospodariti nama.

Osobno sam upoznala troje uistinu zlih ljudi, dvije žene i jednog muškarca. U njima više uopće nema svjetlosti. Potpuno su ugasli, njih je skroz proželo zlo. Dvoje od njih mi je veliku štetu napravilo. Tako sam i naučila prepoznati zlo. Treći je preslab, iako se trudio hraniti se sa mnom. No, tad sam već znala. Polomio je zube.

Razmišljam kako da zaokružim ovaj zapis. Nema veze, nek ostane ćoškast.

odlično si to napisala e sad da ima opcija ocjena čista desetka

Hvala, Dojdek

Ne hranimo mi zvijer nego čovjeka u sebi. Jer zvijer jede samo kad je gladna, doduše kao i čovjek samo što je čovjek uvijek gladan.

A u svakom slučaju je bolje i hoditi u svome mraku nego pod tuđim svjetlom.

Dojdek, tu nije riječ o ćevapima