male tajne

Iz svojih kristalnih bočica
Izvuci sve otrove,
Rasprši ih po noći.
Opet ćeš morati samoći
Pogledati u staklene oči.
U rukama ti adut-karta,
Siječeš sa njom znamenja sjećanja.
Koliko puta ćeš mi se približiti, zaboravljajući
Da sam jednom probio tvoje crnilo
Sa kojim se vješto maskiraš
U jutarnje krikove Sizifove muke.
Želiš me uhvatiti za ruku
I povući u bezdan posljednje
Šamanske molitve.
Gdje samo ništa postoji.
Zarobljeno u prostoru između
ugodnih niti snova u boji tvog crnila.
Žedno svijetli Poncijeva zdjela.
Sa grčem na licu prati ćemo
Olakšanjem izborane ruke.
Da li bi nas tko trebao
Pratiti na tom putu?
Ne želim kraj u drvenoj tami kutije.
Želim nepregledno polje sadašnjosti
Na slomljenim krhotinama
Pobjedničkih kockica.
Ne želim vjerovati da je sve
Tako nježno.
Kao kad smo s velikom ljubavlju
Slijedili pad sunca.
Što ima tako privlačno
U umirućim svjetlima zapada?
Zapravo, glupo je očekivati odgovor.
Radije ću utonuti između krtih
Bedara sadašnjosti.
Sve velike ljubavi smo pokopali,
ovjenčane nesalomljivom tišinom.
Topi se kristal života
U očima zvijeri.
Prijateljski, zapad,
Još uvijek umiruće svijetli.

respekt

Prijateljice...sve u redu?

je, sve ok
tnx
ti?

ova tvoja mi večeras paše

katarzično

Naravno da je ok.
Živim polako, mislim brzo.
Nego...nisam ništa skužio tu neku tarapanu koje je bila sinoć, kažu.

ništa strašno
malo se ljudi zabavljali

Određenom tipu budala nikad dosta zabave?

Iskreno, malo sam zbunjen.
Kako to netko ( sa bloga ) ne čita nikoga, ali zato svakoga poznaje upravo zato jer pažljivo čita svakoga?
Ne da mi se sada citat.

potreban povišen prag doživljaja
prikrivene depre

Zapravo, zašto išta i spominjati?
Nije li lijepo, koliko god degutantno bilo vizualizirati, vidjeti neku nadženu kako kaka sama sebi u usta?

ma, tko ih trešnji
treba povremeno napisati nešto
mene blog ipak povremeno motivira
ima i ok ljudi
čitaju
i meni drago

Depresija?
Opasna stvar.
Na korak si od opsesivne kompulzije sa maničnim epizodama.

kad ti nešto napišeš
drago mi
kad napiše još nekoliko ljudi, drago mi
volim se i pofajtati, ali bez privatluka
i to je to

Privatluk?
Precijenjen i nepoznat pojam nekima.
Najgore je od svega kad se ispostavi da je najveća baba zapravo muško.
Zato mu je ono - budi sam...na ulici, budi sam ( Ekaterina Velika, Budi sam song ).....

depra je prirodno stanje
iole osviještene i emotivne osobe
zapravo, depra je jedini odgovor kad je angažman nemoguć
prikrivene su najopasnije
naci-veseljaci su najveći prikriveni depresivci

gle, cijenim radikalizam
i pripadanje i privrženost
tako da mi ne smeta
više me smetaju minuciozne nepotrebne izdaje
ali, štaš
tak je

idem
noć
imaj se dobro
xexexe

Minucioznost je tvar sitnice.
Kalimo se na malim stvarima.

Mirno spavaj.
Stay beautiful.

ima li gdje za kupiti ta Pilatova zdjela
dobro je to imati

Kao da je to lako dosegnuti....
Dobro večer stjenovita Petro.

dobro i tebi...
a ova zdjela... nema se potrebe za njenom funkcijom...
lijepa ti je pjesma :)

La boite noir.Sretnimo se tamo.U crnilu noći.