Životinjsko carstvo

;)

Mislim da će se mnogi prepoznati u ovom prizoru.

Podvojenost PASivca: em bi se radovao, em bi mlatio. Pa mlati i raduje se.

Sve dok maca uživa..

Istinabog, on bi se radovao nečemu izvan kadra, ali nije loše ni radovati se što nehotice svojom radošću mlatiš mačku.

Mislim da je presretan da bi kužio.

Mački je ispod časti odreagirati na takvu banalnost, zato se bavi drugom banalnošću: uređivanjem, koje je - ruku na srce - prilično besmisleno u ovom kontekstu. Ali, takve su mačke.

Nije (još) presretan, marto: tek se nada. Doduše, nada je vrhunski oblik sreće.

No, da se vratim mački. Iz spuštenih ušiju jasno je da je potpuno svjesna PASivne agresije koja ju je snašla i sad mozga je li mudro odgvoriti otvorenom agresijom ili se uPASiviti i potući protivnika njegovim vlastitim oružjem. Hm. Opaka dilema! Jer, prvi izbor je izrazito opasan, budući da je manja i manje snažna, a drugi je izjednačava s PASisvcem, tj. podrazumijeva gubitak integriteta i identiteta.

Kajeje.

Pomnijom raščlambom ovog prizora uviđam da PASivac i mačka ne nalaze izvor zadovoljstva u istom izvorištu: PASivac ga nalazi izvan kadra, a mačka točno tu gdje jest. I to je uzrok konflikta.

Ja bih rekla da joj se kunja i mrsko joj.

jebo majku ko mu ne bi sveza rep i gotovo

Feministkinje bi u ovom prizoru mogle iščitati arhetip PASivne agresije muškog elementa koji ženskome neprestano utuvuljuje u glavu gdje joj je mjesto i koliko je nevažna u muškom svijetu, otvorenom prema još nesagledivim opcijama; a istovremeno pokornom u svojem hedonističkom ustrojstvu.

Mačka se, poput žene, iz potencijalnog sukoba može izvući vještinom, a PASivac fizičkom nadmoći. Međutim, kad PASivac pobijedi, za njega je to uistinu pobjeda, dok je za mačku svaka varijanta razjrešenja poraz u nekoj bitnosti njenog identiteta.

Hm..

Precjenjuješ pasivne agresivce.

Naprotiv, rekla bih da ih ti potcjenjuješ. Gratifikacija skučenosti nema granica.

Snaga je u moći koju im drugi daju.Takve treba grubo trisnuti i svaki put im pokazati prstom mjesto.

To jebe intelektualce.Zaborave da tu i tamo nije loše klede valjati.

klade

Intelektualci su u tom pogledu mačje naravi: mogli bi oni, ali onda bi izgubili. Ne bitku, nego komadić svog integriteta i identiteta.

Komadić sebe naspram općeg dobra?

Intelektualcima i mačkama je svojstvena subverzija: uporna i banalnom pogledu gotovo neprimjetna. Ili distrakcija: kresnem te tam gdje ne boli da bih te ugrizla ondje gdje ćeš iskrvariti.

triskica nikog nije ubila.

Ne bih rekla da su PASivci i mačke teistički ustrojena bića; a ako nema boga, nema ni obaveze, ali ni kompenzacije. Zašto bi maca dala komad sebe za banalnost? Što dobija za taj gubitak?

Počasti pramačku u sebi.

Pomisli kako je bilo živjeti u doba kad je bila važna jedino fizička snaga.Promišljanje je vjerojatno bila prilagodba slabijih.

Pramačka u meni traži igru. Miševi se posakrivali, PASivci lupetaju, veljača još nije...

Hehe, po toj logici, ispada da se današnje čovječanstvo sastoji od najslabijih i najprilagođenijih ;-))

Jebatga.

Ali je činjenica da nikad nismo bili ranjiviji.

Je. To prilično urušava iluzije grandioznosti koje bi čovjek mogao gajiti, zar ne?

aha.

Kad gledam neki ratni film ili film katastrofe, redovito razmišljam bih li ja preživjela takvu situaciju... Ponekad mislim da ne bih, jer ne bih mogla razvaliti npr. vrata ili golim rukama zadaviti neprijatelja; a ponekad mislim da bih, a zahvaljujući i meni i drugi, jer bih pronašla alternativni izlaz ili skužila kak otključati bravu, a neprijatelja bih zbunila i neutralizirala, ili bih se sinkronizirala s jačim a glupljim da to učini umjesto mene.

Vidjela sam psa kako piša po ostacima berlinskog zida.

PASivci su sjajni u jednom svojem svojstvu: uglavnom pamte dobro i nikad ne gube nadu.

Hehe.Katastrofe koje bi se mogle desiti bi vjerojatno bile takve da potpisujem kihavanje u prvom naletu.

A ipak, jedan dobro pogođen udarac određuje im ponašanje do kraja života. (cf. šaponja)

Kajaznam...kad promišljam o sebi..više sam pasivna nego aktivna.Onak..jednom kad se zalaufam inertno furam bez puno mozganja.

Btw., vrijeme je za našu šetnju. Danas me maksimalno iskoristio moj PASivac, izvela sam ga već 3 puta i nikak da obavi sve što treba. Mislim da usrkava. Čista PASivna agresija, uz mahanje repom ;-))

I ja sam takva. Ponekad zato jer uviđam da mi se ne isplati aktivirati, ponekad zato jer je prethodna aktivnost bila dobro uciljana pa daljnja nije ni potrebna.

hehehe.Sretno.Mojoj kruli već par minuta.Mislim da ćemo i mi morati još jednom.Cmok!

Noćka! :-))