postumno

A gle je, spava još, licem prema zidu.
Odlažem kavu, zacijelo sanja o sjekire bridu
Vikend je, kasnije ćemo šivati prekrivač od njene kože
Okreće se i kaplje zglavkom za manje duše na podu
Nasmiješena, nova za razbijanje, i kaže: može

Mudro krmeljiv govorim regenerirati degenerirati
Sanjiva, pokroviteljski me pušta… svirati
Ne prati i pod dugim riječima kradem par minuta
Čini se da uvijek služim, uvijek na početku puta
I kasnije sašiveno nije novo dobiveno

Pamti se sjekira u dijelu kuće u sjeni
Pamti se ubijanje i da je sve ovisilo o meni
Da dolaze mrzeći se, da ne daju izbor
I da ih rušiš da ugradiš prozor, na kući
Na kući, rušiš i gradiš i sada si vlasnik

Kućevlasnik, u kući je tijelo
Tvoje, podatno, bijelo
Gleda pitomo, kuha ti jelo
Znaš kako je ustalo i kada je sjelo
Znaš i kad je postalo isuviše cijelo

I tada odlazi visoka u neki utorak
Da iza obzora nađe sjekiru
Preko ruba kreveta otoči svaku kap tvoje krvi
Jer se mrzi što je tvoja, što si prvi
Što si je predložio, razbio i složio

Ponekad pokušaš samo prijetiti
Zadržati cijelu kada dođe
Sjekirom samo prislonjenom
Pogledom staroj i svojoj naklonjenom
Da vikendom ne štavite krpe njene kože
Davno je bilo, ali pamtiš da se može



Link

oj pajkiću...al si težak

Šajesjes, trebao bih jesti više povrća... :D