postumno

Bilo je dobrih 30 metara. Preoranih. Trčao je pod crno bijelim krošnjama. Mnogo borova. Nije bilo pucnja. Tišina, nebo, simboli ptica obješeni o oblake. Trup mu je bio u kaljuži i imao ga je vremena pogledati prije no što se strovalio u jarak uz njega, cvileći od straha. Otvorio je oči, potpuno, kapci su mu bili poput projekcijskih platana i trajalo je dugo, dugo, cijelim putem preko jabučica, a u očima je nastavio gledati sve što je vidio trenutak ranije i petljavo je zadihan podvukao ruke pod kosu u blatu i umetnuo svoje lice između jabučica i svega, a zatim je, kad su se počele bistriti, u njima gledao kako izlazi s malenom iz Petrove onako počešljan i izgubljen i izlete s curama na Japetić. I noćna kupanja ekipe u ribnjaku za koji su u sitne sate nekog ljeta mislili da je Čiče, shopping u Nađkanjiži i onu seosku krčmu na povratku u kojoj se Danči zapila i plesala pa su ostali do jutra i košaricu i pingač subotom ujutro i mirišljave gumice iz Dojčlanda. Dobro je. Stigao sam na vrijeme, pomislio je spuštajući mu glavu. Ptice su se otkačile i počele zamicati za krošnje.

Prihvatio joj je potiljak, bazu lubanje, uz vrat, prstima pod kosom i gledao, a kad bi joj se oči počele upinjati da budu ogledalo sakrivao se u kosu uz njeno lijevo uho, putujući polako do letimičnog ugriza za uho ili puse uz vrat i ne žureći s povratkom, dajući vrijeme da se oči razbistre i da je vidi. Ogledalo je imao u kupaonici. Nesebičnost je kromirano jaje u labilnoj ravnoteži a Ašmedaj puca od smijeha kad pomislimo da smo mudriji od prirode. Spokojno je nastavio uzimati, uskraćujući se kad god se servirala. S vjerom u njene Minnie Driver čeljusti i gladnost pod glatkošću. Jaje se izvrtalo, jaje su vraćali. Vrijeme bi malo teklo, pa malo bilo prezreno. Kao i svugdje na svijetu, među svima. Povremeno bi se lagali, povremeno ubrali neku magičnu voćku. Nema to cijene, uvijek vrijedi dok se slažete da vrijedi. Tu je negdje jedna od ravnotežnih pjega na licu svijeta i ništa nije prirodnije od odlaženja ni od prilaženja ni od toga da si hladan kad netko plače da je gladan. Vidi avion žličica, jedna za mamu jedna za tatu… mliječni zubi su za nama. Jedi. Putuj među pjegama. I ne zaboravi uživati u krajoliku.



Link

Bome, i na putu se može uživati.

Ha Do. ;)

kako pišeš?????????',pretrnula sam sva...oduzelo me,jesi pisac?

jok ba, pizdek. :)

"I ne zaboravi uživati u krajoliku."

:bogamu, uživa čitajući: