postumno

S dodatnom sinkopom u koraku na izlazu uz krčme uz cestu gdje smo srknuli kavu i pojeli brzu štrudlu a svirali su meri trošelj i halilić na nezaobilaznim zvučnicima od kutije za kekse i meri je zamolila reci mi i rekao sam joj pred jutro s jednom nogom na kamen uz cestu nad svjetlucavim gradom daleko u kotlini i povukao još par dimova onako snen i mlačan od spavanja u autobusu, rekao sam joj da je 180 stupnjeva kruga upravo savršena točka za tangencijalna napuštanja i lijevim očnjakom zagrizao usnu ulazeći u autobus dok se desni kut smiješio ničemu posebnom, nasmiješene prirode poradi i svitanja i poznatog mirisa i više ništa nisam rekao jer je točka na 180 upravo ona prava i riječ više tvori krug a to nas čini skučenima i nesretnima i bolje je da druga polovica ostane zalog, netažen dio gladi, trag vatre, zmajski znamen srca koja plešu ne gubeći ritam, jer... ritam ti je, buraz, bitan.

Link