postumno

Oprosti, imala sam previše nikotina u ustima i jastuk mi je smrdio na znoj ali cijelog me dana pratio taj tvoj pogled kad sam ti izvukla zdjeličnu kost iz zubi i krenula se oblačiti, bio si nalik na poluodraslog psića tako zaustavljen između ljutnje i velike neshvatljive nepravde što mu je oduzeta igračka. Na ulici mi je hladan zrak legao na oči i odnosio podbuhlost i bila sam nemirna kući i htjela svijetlosivi zimski mir i zube u jednom, a zatim sam pojela kutiju napolitanki s čokoladom i do podneva vrijedno i brižno prihvaćala male misli za ramena kao vrtićku djecu na izletu do planiranih htijenja i bile su vrlo nestašne ali iskustvo pomaže. Kakav si sutra?

U redu je, zvali su me ovi ipak, bilo je mraza na šajbi ujutro, nisam dresirao misli ali otišle su od mene i ostavile me na autopilotu, svakog dana netko uđe i zamijeni mi misli ležernim sadržajima za uz kokice, a ima još i novogodišnjih zaliha piva pa pijem raznolike kave i dijelim polupoljupce i poluugrize i uspio sam ne zalutati do Westgatea i naći lijepe metalne male motore za gratis sina i igrati whack-a-mole i naletjeti na Sonju i prodati joj „pa baš gledam reko čini mi se poznata ova žena ho ho ho“ i zabavljati se mislima tipa kako bi bilo da kažem „meni se na ulazu u shopping centre žene kojima noge dobro izgledaju u tajicama uvijek čine poznatima“ ali bila je s majkom pa sam s juniorom išao tražiti surf'n'fry i mislim da je to vrlo slično onome kad se ti onako bjesomučno stisneš remenom kaputa da bi putovala kroz dan u komadu samo što ja putujem u krdu, ali slažem se, zimi je u Zagrebu zrak poput tolerantnog svećenika i sve te gomile nas mimoilaze se na ulicama uz moderato cantabile s jazzy varijacijama pa kutevi usana ostaju u smiješku. Zvat ću te popodne.


Link

Ovo je... ma, baš dobro!

zimski ritam. dok se ritamo nismo otresli ;)

baš.