put i povratak

(http://www.isabel.com/gallery/reproduction/a/alma/om1057.html)
(Ovo su bile najbolje karte koje je bilo moguce dobiti na temelju teleskopskih slika sa Zemlje. Tada je valjalo poslati letjelicu da slika povrsinu Io-a, Jupiterovog satelita izbliza. http://www.cosmovisions.com/Io.htm Kad je i to ucinjeno, poceli su pripremati prvu od istrazivackih sondi koja se trebala spustiti na povrsinu mjeseca koja je bila posve nepoznata, osim preko elektronickih slika
U elektronickoj mikroskopiji i rendgenskoj difrakciji kompleksnih biomolekula, kako bi se dobila informacija o konacnoj strukturi, cesto se mora na nju utjecati i katkad vrsiti odredjene zamjene atoma u molekuli.)
Vidis li dakle sad uzorak? Okrecemo drugo lice samo tren prije nego li sve sjeda na mjesto. Ne zbog neke 'istine' koju tada spoznajemo, vec stoga sto smo robovi tog naseg nacina kontrole drugog... Samo, sad nas je dvoje takvih, i ne zna se tko koga zavodi, a tko kome bjezhi. Zato taktike, zato toliko traje, zato nema kraja... Vidis li uzorak? Zasto u nasem dvojnom sustavu imamo svaki svoja dva lica? Vidish li uzorak? Promatram ga vec dugo, ipak ga dosad nisam nikad vidio tako jasno...
To je kao da smo pronasli ovime odgovor na ono pitijsko pitanje o konacnom sukobu savrsenog maca koji je mogao rasjeci svaki stit, i savrsenog stita koji je mogao zaustaviti svaki mac. Tko je tko? Ostat cemo tako zariveni jedno u drugo, uvijek. Ali ne vise, nije vise nuzno tako, sad kad smo vidjeli uzorak svog ponasanja, hocemo li ga znati umjesto podleci tom nasem gurni me- povuci ga control freaku, kojim pokusavamo podrivati drugog (drugu), kako bi nas uvijek _zeljeli_, a nikad _imali_, hocemo li znati prepoznati da smo konacno najvece zrtve toga - mi sami?
(Borderline dependent control: kako bi ucinili drugu/drugog ovisnim, rabimo nas taj borderline uvid. I uvijek smo dobri, dok zrtva ne pada, onda smo 'ono drugo', Dr. Jackyl and Mr. Hide. Uzrok za to ponasanje i kontrolu je ta nasa ovisnicka osobnost, a nacin je nas dvostruki pogled, uporaba nasa dva lica. U toj zelji za kontrolom drugih, najveci smo gubitnici uvijek mi sami.)
I, mozemo li znati, mozemo li nauciti drzati na uzdi i sunce i mjesec, jer znam da smo oboje rodjeni za punog mjeseca, i valjda se i zato osjecam ti nalik? Ratnici s macem i stitom nemaju susret nikad. Znamo li ih odbaciti, nase savrseno oruzje, tu dvojnost koju smo vec poceli zvati i identificirati 'sobom'?
Jedini nacin koji nudim, i zasto ne bih htio kalkulirati, sto drugi ima, sto drugi zeli, sto ja zelim... je u _svakom_ koraku znati umiriti se u sebi, i pronaci za sebe odgovor: sto me to vodi onom osjecaju da sam napravio(la) dobru stvar?! Ne biti zrtva sebe samih, ne vise, moze li se, vec?!
A taj strah od susreta, da bojish se hoces li me voljeti kad me vidish, kad me imash. I, hocu li te trebati kad te budem imao?! Mislio sam da znamo bolje, ali polako, oprez je dobar. Ne zelim, i ne zelish da budemo uplaseni ovisnici, bojeci se stalno hocemo li moci biti ovisni, hocemo li naci druge koji ce nas trebati tako, da o njima mozemo biti ovisni?! Ne. Nece nas moci ispuniti vise taj potcinjavajuce-dominirajuci odnos. Ljubav zaista jest svashta, ali ljubavnicki odnos, ono 'biti skupa' zaista je moguce samo kao odnos dvoje osoba koje mogu i same. Zvuci li hladno, ali i odgovorno, odraslo...
Nakraju ipak, kako cemo 'biti sigurni' da je to - to? Nikako, jasno. Voznja biciklom po ledu je balansiranje izmedju dvije strane rizika pada. Da, uvijek je ukljucen rizik. I, kolike su nam sanse?
Sada, kad su teskoce jasne, jasno da tu nije kraj... Rekao bih nesto poput opasnosti koju u sebi krije 4ta crta heksagrama 18, i nade sto nosi 5ta crta heksagrama 57. Interesantno, cijeli razvoj ovdje (57(*--)->18(*- -)->50) vodi tom tingu. Da, razvijajmo se dalje. Slabosti treba stalno kontrolirati, inace pobijede. Ah, odluke je nama lako donijeti, tesko ih se drzati (2 pentagrama u tarotu, my 2 cents), ah prestati zonglirati, prestati zauzdavati druge, drzati svoje konje na uzdi, to je kljuc rjesenja. Ali, istina je, drugi (ti, i ja) mogu nam pomoci kad se nasi otmu...
Ne, opasan je to pothvat, ne mozemo znati, ali mozemo vjerovati. Ne, nikako djetinje i naivno, ne mogu vise samo sanjati kako problema nema i krenuti iz nevinosti opet.
Ne, mogu samo imati opasnost na umu, i odluciti preuzeti taj rizik, jer, vrijedno je.
 
Come sail your ships around me
And burn your bridges down
We make a little history, baby
Every time you come around
 
Come loose your dogs upon me
And let your hair hang down
You are a little mystery to me
Every time you come around
 
We talk about it all night long
We define our moral ground
But when I crawl into your arms
Everything comes tumbling down
 
Come sail your ships around me
And burn your bridges down
We make a little history, baby
Every time you come around
 
Your face has fallen sad now
For you know the time is nigh
When I must remove your wings
And you, you must try to fly
 
(Nick Cave and the Bad Seeds, the Ship song)
 

prvo tnx sto dijelis s nama sve lijepe stavri koje iskopas na netu ;) drugo, samo cu c/p ono sto me se najvise dojmilo: "Ne biti zrtva sebe samih"..."And you, you must try to fly"

da, ali.... zastrasujuce je.

samo zrnce hrabrosti... stisnes zube i krenes... ti si bar naucio ici iznad provalija...

pa da, koka, zato i jesam tu, jer idem. upravo tako, dalje, bez primisli o padu. i, cudno mi je to kako se drzim za to nase oslanjanje jedno na drugog... :)

uff koja depra ovdze vlada... ljudi moji, zene, pa nemojte tako, ja upravo nasao a) zhenu zivota mi mog, hehe, te b) nazirem nacin kako da budem ono sto u zivotu zelim biti, i da se bavim ciscenjenjem svojih otpadaka, a vi ovako, pihhhh ;))

mhm. staces kad sam taki, ciljam u srediste, kad sam vec napol ocoravio od racunala... :(

ja guram s lijeva ti gurni malo s desna ;)) idemo, jen, dva ;)) cmokica ;)))

kokolo :))

ufff da, srediste je uvijek opasno... Eye Ov D Storm.