Sound of Silence

 
Sama, u polutami vagona. Budila se nejakim pokretima protežući se poput mačke po starim sjedalima. Bio je kraj noći. Još je sebe vidjela u staklu. Raščupanu i pomalo izgubljenih misli. Čuo se razgovor u susjednom kupeu. S druge strane stakla putovao je krajolik. Polja pšenice. Zadnji napori mjeseca da ostane budan. Zamišljala je sebe u pustinji toga polja. U beskrajno staklenom danu. Obasjanu prozirnim suncem i nevidljivim satima. Veliki hrast kao utočište. I kristalni potok... Otvorila je prozor. Osjetila miris svježe ubranog zraka. Rastavljao je njezine slijepljene trepavice. Umivao misli. Škakljao nosnice i gladio kosu. Od nekud je dopirao miris pokošene trave. Naslonila je glavu na staklo. Nitko nezna što je usnula...
 

""Toss me a cigarette, I think there's one in my raincoat"
"We smoked the last one an hour ago"
So I looked at the scenery, she read her magazine
And the moon rose over an open field" ;)

Sjetih se: "You'll remember me when the west wind moves Upon the fields of barley, You can tell the sun in his jealous sky When we walked in the fields of gold..."

nećeš to znanje valjda držati za sebe...? ;)

eh, mislim stvarno...baš si neki...uf...joj...šmrc ;)

zasigurno veoma maštovit i - skroman. ;)

ono prije je zapravo i trebalo izgledati - "skroman"... ;)

neloše, moram priznati. samo tako nstavi!