sipas li ga sipas

Prasnjavi putevi i gumeni opanci,neznas kako ih lakse gaziti...obuven dok ti vrucina kozu kuva ili bos i svaki korak postaje bolan od vrelog kamena....

Teska obrtnjaca koja se urezuje u tvoje nejako rame i rijeci majke jos dugo cujes iza sebe;polako i pozuri se!!....te rijeci me nekako prate kroz moj zivot....ja nemam vremena i neznam sta je sutra....reci sad,odma!!Nema Bozica niti rodjendana ,nema poklona niti nagrada.....samo sirotinja....Mijenjaju se godisnja doba i nista vise.....vrijeme ide kao u pjescanom satu,polako a sigurno...pamte se samo lijepi dogadjaji......lakse je..manje ih je!!Ljeta su bila najljepsa...mi djeca pamtimo ga po cokoladi.....koju pustis da se sto duze na jeziku topi.... to obicno zovu guman u hrani....nama je bilo zao pojesti!!!

Ispod tog mog neba zivjeli su ljudi koji su vjerovali u Boga i njegovu milost...najsiromasniji su bili najveci vjernici....sad znam dusi su bile beskrajno bogati!!

Koliko god jos da vidim svijeta i sretnem razlicitog naroda ja sam sve uvjerenija da je onaj komad mog neba nesto najbogatije sto se moze osjetiti.....a oko vara!

Sirotinju sam srela u novim mercedesima.vilama ......ljude koji neznaju sta znaci ;NEMA.

rekla sam jednom ;nisam ni ja znala sta znaci nema,jer nisam znala da to postoji!!
Nocas mi nogu grebe opora seljacka carapa i necu da je izujem ,previse sam zaljuljana u ovom laznom sjaju,previse sam postala osjetljiva ....bojim se zaboraviti tko sam i sta sam .......Ne pljuji u bunar iz kojeg si pila vodu ...jednom mi je rekao moj otac!!Bilo je to prije neki 20 godina.....i danas se zacrvenim kad o svom ocu razmisljam ,prvo mi to dodje.....Zivot je put nepregledne ljepote i jada tvoje je da ga usmjeris koliko jeu tvojoj moci.....ali nikad ne zaboravi;Da covjek-covjeku vise od krvi ,moze samo suzu dati!!!

Mozes mu dat i osmjeh kad mu treba. Mozes mu ga i ukrast sa lica,al tad si gad, gad i sirotinja, lopov obicni sa tudjim osmjehom se osmjehujes svjetu u svom lopovski sebicnom egu.

"Davno prije, još u djetinjstvu, ugledao sam komad kruha pored puta. Mnogi su prolazili tim putem i nitko se nije sagnuo da ga uzme. Nisam ni ja." D'Annunzio!!!

"Oni što imaju ne daju onima koji nemaju
a oni koji nemaju gledaju da postanu oni koji imaju". Tobože treći svijet.

često se javi ta nostalgija za domom i siromaštvom koje se idealizira sa sadašnje pozicije kad imaš svega i previše...no vjerujem i da istovremeno vidiš svoje sunarodnjake i njihovo otuđenje, licemjerje i bezdušnost i koji dalje mole krunice nedjeljom a istovremeno se zgražaju se nad susjedovim djetetom....naravno, obitelj i vrijednosti naših starih nas uvijek vrate u život i na početak i izvor... no sve je to nostalgija ...ništa više....i treba se trudit naravno da te lova ne pokvari....