postumno

Noć je stala kao kap mlijeka
Dok dlanovima poravnava
smijeh preko panike
Stražnjica joj je posebno lijepa

Patuljci pjevaju u rudniku
Život je lak, Sneža diše mrak
U desnom oku ljulja se vrijeme
Tik-tak. Tik. Tak.

Ali, hej, patuljci rade u rudniku
Walt ih je nacrtao kako
pijucima razbijaju kamenje.
Na ulazu u šumu pogrešan je znak.
Patuljci joj donose znamenje.

Duša piše stih za tijelo, pozvana
Waltovi se množe
Osjeća se prozvana
Udara im kažiprstom o grudi
Više umorna no ljuta

Ništa niste napisali kako valja
Vraćam se na početak puta
Kroz špalir prinčeva uz stazu
Prolazi. Kliču „Vidim te! Vidim te!“
Redom. Dok je vide.
Kaljava ruha i sjajnih čizama
Na žute se cigle zagaziti stide

Prije svitanja, u tišini
Kihavko je nakratko slušao
kako joj staza klizi pod nogama
kao gudalo po Stephaneovoj violini